Blistava karijera
Tog dana Mehmed Alagić je umro. Alagićevo srce, narušeno naručenom i plaćenom hajkom “nezavisnih” medija i sudskim procesom, a potom i sramnim hapšenjem od države radi slanja u Hag, izdržalo je svega 54 godine.
Devetu godišnjicu njegove smrti Ziska Alagić dočekuje kao neizbježni privjesak života u kojem dominiraju sjećanja na njenog Mehu, na život s herojem bosanskog rata.
Dolazi mi Mehmedova porodica, idem ja njima u Fajtovce. Nazivaju generalovi pravi prijatelji – kaže ona.
Iako potpukovnik bivše JNA, Mehmed Alagić 13. januara 1993. javio se u Travnik kao vojnik. Tako je počela jedna od najblistavijih vojnih karijera u bosanskom ratu. Nakon uvojničavanja 17. krajiške brigade, postaje komandant OG “Bosanska krajina”, a ubrzo i komandant Trećeg korpusa Armije RBiH.
Krajiški korpus
Na Alagićevu inicijativu formiran je “krajiški”, Sedmi korpus Armije RBiH, a on biva unaprijeđen u čin generala. Jedan od najsjajnijih momenata je spektakularno dobivena bitka za Vlašić, koju danas proučavaju i američki generali.
Odbrana Travnika, borbe za Sarajevo, oslobađanje Donjeg Vakufa, Kupresa Bugojna i, zajedno s generalom Atifom Dudakovićem, pobjedonosni ulazak u rodni Sanski Most, siže je sjajne ratne biografije legendarnog komandanta.
Iako je općinska vlast namjeravala jednu ulicu nazvati po Mehmedu Alagiću, njegova supruga to je odbila. Uistinu, ovaj i ovakav Sanski Most to i nije zaslužio, jer u njemu i danas kolo vode oni koji su ga sistematski uništili.
Više me nikada nećete vidjeti
Specijalci FMUP-a Alagića su uhapsili 2. avgusta 2001. u porodičnoj kući u Sanskom Mostu i prebacili u Hag. Apsurd za apsurdom – čovjek koji se borio za pravdu, vodio oslobodilački rat i oslobodio “pola Bosne”, uključujući i rodnu Sanu, optužen je za komandnu odgovornost za ratne zločine u srednjoj Bosni. Nakon što je pušten iz Haga da se brani sa slobode, Karli del Ponte (Carla) poručio je: “Gospođo, ovdje me više nikada nećete vidjeti”. Ostvario je obećanje.
