Senija Muhamedagić iz Cazina kćerku Muameru nije vidjela tri godine, otkako je 2015. godine s dvoje djece otišla u Siriju, gdje se na strani militanata tzv. Islamske države borio njen muž Nermin Bajramović.
Bajramović je poginuo dva mjeseca kasnije, a Muamera je otad uglavnom boravila u kućama za udovice ili mudafama u sirijskim gradovima, odakle se izlazi ponovnom udajom.
Muamera se još dva puta udala u Siriji. Drugi muž je također poginuo, a od trećeg je pobjegla. S četvero djece, od kojih je jedno rođeno u izbjegličkom kampu, Muamera s drugim ženama iz BiH čeka povratak kući.
Njena majka Senija kaže da se nada da će se to desiti skoro, jer su uvjeti u kampu Al-Roj na sjeveru Sirije svakim danom sve lošiji.
U pismima koje žene šalju putem Crvenog križa pišu o pojavi tuberkuloze, ali i onome čega se najviše plaše – razmjeni i povratku u „Islamsku državu“.
Prema podacima Ambasade BiH u Jordanu, 12 žena iz BiH registrirano je u nekoliko sirijskih kampova, s oko 35 djece.
