Prema pisanju Informera, BNVS tvrdi da je specijalni status za Sandžak bio osnova za razgovore na Mirovnoj konferenciji u Ženevi između predstavnika BNVS i predstavnika Mirovne konferencije 16. i 17. septembra 1992. godine, kao i da je o tome opet razgovarano u Ženevi 18. i 19. februara 1993. godine kada je BNVS primili koopredsednici Mirovne konferencije Sajrus Vens i Lord Dejvid Oven.
Tabliod piše kako Ugljanin i ekipa naglašavaju da je tada zaključeno da BNVS konkretizuje i pravno uobliči stav o specijalnom statusu primenjen na Sandžak koji je usvojen kao osnov za dalje pregovore.
BNVS je na osnovu ovog dogovora i provedene javne rasprave ekspertska grupa BNVS pristupila izradi Memoranduma o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak čiji je konačni tekst usvojilo BNVS 06. juna 1993. godine u Novom Pazaru.
Bošnjačko nacionalno vijeće, kao najviše političko i predstavničko tijelo Bošnjaka, pozvalo je sve društveno-političke faktore u Sandžaku da prihvate specijalni status za Sandžak kao zajednički koncept za rješavanje statusa bošnjačkog naroda i statusa regije Sandžak i ističu kako je uspostavljanje specijalnog statusa za Sandžak optimalno rješenje za bošnjački narod koji je autohton na prostoru Sandžaka.
Informer objevljuje DOKUMENTA koja dokazuju “separazističke namjere BNV-a.
