Dok sam se danas vozio u autu s svojim djedom, on se iznenada lupi po čelu: „Uh, umalo da zaboravim!“
Zaokrenu auto i reče mi: „Zaboravio sam kupiti tvojoj nani cvijeće. Otići ćemo do cvjećare. Ne treba nam plaho vremena…“
Upitah: „Pa šta je toliko posebno danas? Nije još 8. mart…“
Djed se nasmiješi i reče: „U našoj je vjeri svaki dan poseban, sine. A tvoja nana voli cvijeće. Neću joj ga valjda samo jednom godišnje kupovati…“