Čudan li je život…

Pa taj svaku kušnju

s teškoćom podnosi

i zbog njegove slabosti

šejtan ga u očaj odnosi.

A prokletog li stvora

tog šejtana prokletog,

što ljude svojim r’ječima u Vatru uvodi.

Al’ znajte jedno

i pamtite dok ste živi:

Što god prokletnik kaže,

sve će da vam slaže.

 
Njegove riječi su otrov

što za srce ujeda,

i ostavlja tragove

koje samo Božija milost briše.

 
A ovaj život što ga živimo,

zašto živimo pitaju se mnogi,

Njima ću da kažem, iskreno i od srca,

bez trunke laži i prevare klete:

 
Ovaj život što živite,

živite ga zato

da Bogu robujete,

a ne da skupljate zlato.

Jer zaista sve što vidite,

što ste vidjeli i što ćete vidjeti,

sve ovo Bogu pripada,

pa zašto se za ovo zauzimate

kad nikakve koristi od toga nemate.

 
Ono što je vaše,

vaše će i ostati

do Sudnjeg dana, a onda vas

upropastiti ili proslaviti.

 
A to što je vaše,

to djela su koja radite.

Dobra i loša,

sjeme što za ahiret sadite.

 
Pa recite mi onda,

ako razuma imate:

Zašto crnu vatru, bol i patnju

na sebe prizivate?!

 
Zašto se opterećujete onim što ne trebate

pa breme grijeha sve težim činite,

a ono dobrih djela,

sa vazduhom poredite.

 
Teško onim koji

Bogu drugog pridružuju,

a On rođen nije,

niti je On rodio!

I Njemu niko ravan nije!

 
Pa kada tako je,

zašto se istina krije,

zašto laž izlazi iz usta onih

iznad kojih šejtan svoje neistine iznosi?

 
Zar slušate onog koji vječno je proklet?

Od Boga, Gospodara!

Od Božije srdžbe pobjeći ne možete!

Radite kako hoćete,

ali jedno zapamtite:

Kad-tad

za svoje postupke ćete

da odgovarate.

A oni dobri koji

istinu ne kriju

Od radosti u hladu

Dženneta prostranog

Božiju milost

će da kušaju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.