Svi smo večeras očekivali spektakl na Giuseppe Meazzi ili San Siru i to smo dobili.
Milan je mnogo bolje ušao u meč i pravio sjajan presing na zadnju i veznu liniju Intera. Domaćini (na papiru) nisu mogli iznijeti loptu dugo vremena, ali Milan je u tim trenucima stvorio tek jednu šansu i to preko Calhanoglua koji nije bio precizan i pogodio je stativu.
Kasnije je i Inter zaprijetio iz jedne kontre za koju je najzaslužniji Lukaku koji je asistirao do Vecina, ali udarac brani Donnarumma. Do pred sami kraj prvog dijela bilo je nešto mirnije a onda Milan dolazi do dva brza gola.
U 40. minuti Ibrahimović sjajno skače, dodaje glavom do Rebića a ovaj pogađa za vodstvo Rossonera. Samo pet minuta kasnije Ibrahimović je ponovo u zraku ali ovog puta umjesto asistencije sam trese mrežu i to je bilo 2:0.
Tada se činilo da ovaj meč ide u jednom pravcu, ali Antonio Conte kao da je u nastavku poslao drugu ekipu na teren.
Inter je djelovao brže, pametnije, željnije… Takva igra je odmah donijela rezultat. Prvo je u 51. minuti Brozović uhvatio sjajan volej i pogodio za 1:2, da bi samo dvije minute kasnije Vecino na asistenciju Alexisa Sancheza izjednačio rezultat.
Poslije se opet igralo malo mirnije 10-ak minuta, a onda nova ludnica. Nakon jednog kornera De Vrij pogađa glavom i to je bio potpuni preokret Nerazzurra.
Samo nekoliko minuta kasnije Christian Eriksen je ušao u igru i odmah pokušao iz slobodnjaka sa oko 25 metara ali pogodio je prečku. Da je ušlo to bi bio gol sezone.
Milan je kasnije pritisnuo i imao veliku priliku u 89. minuti, ali Zlatan Ibrahimović glavom ovog puta pogađa stativu.
Kasnije Inter preko Lukakua dolazi do još jednog gola i sve je bilo gotovo.
Do kraja je ostalo 4:2 i Inter je mogao slaviti veliku pobjedu te prvu poziciju na tabeli. S druge strane Milan ostaje na 10. poziciji ali navijači mogu biti ponosni jer je u nekim dijelovima meča tim dijelova zaista fantastično.
Treba reći i to da je ovo bio jedan od najboljih derbija Milana u posljednjih 10-ak godina.
