Svakog nešto u životu snađe,
Pa pomisli da iz krize nemože da izađe.
Sve se može izdržati pa i te muke,
Samo ako se svi zajedno drže za ruke.
Tu su djeca da budu naš ponos i blago,
Sve što imamo njima će da damo.
Još bolje ako neko ima unuče,
Uvjek su sa njima vesele kuće.
Svako kaže da su unučad slađa od meda.
Da su jače od lijeka i pečenog hljeba.
Još kad te pozove i hoće da dođe,
Čini ti se, da će svaka muka da prođe.
Unuče je naša najbolja duša.
Svaku majku želi al baboga voli da sluša.
Da su djeca i unučad zdravi i živi svi.
Da zaboravimo muke i da nam Bog još podari.
Autor: Ramadan Zulji-Čiko
