Međunarodni sportski arbitražni sud (CAS) u Lausanni ponešto je ublažio kaznu Real Madridu, koju mu je odrezala FIFA zbog nepravilnosti kod dovođenja maloljetnih inozemnih nogometaša.
CAS je uvažio žalbu Reala i dopustio dotičnim maloljetnicima da nastupaju za madridski klub u svojim uzrastima tijekom izdržavanja kazne zabrane registracije novih igrača u sljedeća dva prijelazna roka. Real je ovu vijest gotovo slavodobitno objavio u kratkom saopćenju za javnost, ali ni riječju ne spomenuvši što je s glavnim dijelom žalbe koja se odnosi na ukidanje kompletne kazne.
Prema svemu sudeći kazna o zabrani registriranju novih igrača ostat će na snazi, čime će Madriđani u narednom razdoblju biti značajno hendikepirani u odnosu na ostatak konkurencije u Španiji i Evropi. To je svakako veliki problem za Real i njegovog predsjednika Florentina Pereza, koji će na predstojećoj godišnjoj Skupštini kluba morati objasniti „partnerima“ neka pitanja koja ih muče i zabrinjavaju.
Transferna kazna mogla bi imati utjecaja na Realove rezultate, a još više na poslovanje u smislu marketinga i brižno njegovanog imidža najglamuroznijeg kluba na svijetu, koji u svakom prijelaznom roku mora dovesti barem jednu veliku zvijezdu. To je pravilo vrijedilo desetljećima, ali vremena se očito mijenjaju, piše Gol.dnenvik.hr.
Međutim, najveći problem Reala u ovom trenutku rekordni je dug u svijetu nogometa, kojeg u Realu skrivaju kao zmija noge, a koji prema nekim procjenama iznosi preko 600 miliona eura. Ta brojka izgleda doista zastrašujuće i stoga ne čudi što su brojni Realovi „sociosi“ zabrinuti, bez obzira što u Realu demantiraju da se radi o tolikom iznosi i pokušavaju ga umanjiti razno-raznim računovodstvenim akrobacijama, ali brojne stručne analize inozemnih medija govore suprotno.
Ne tako davno o tome su javno progovorili i čelnici Bayerna, koji su otvoreno optužili Real i Barcelonu da imaju nelojalnu pomoć španske države preko bankovnih kredita te da su u ogromnim dugovima koje njemački klubovi sebi ne mogu dopustiti, jer bi, jasno, propali, a država ne bi ništa učinila da ih zaštiti.
Real već desetljećima puno zarađuje, ali još više troši i stoga je dug logična posljedica takve poslovne politike. Neki analitičari u Španiji spekuliraju kako je upravo taj golemi dug, odnosno dospijeća koja dolaze na naplatu, jedan od razloga zbog čega se Perez ovog ljeta nije upuštao u velike transfere, što je za mnoge bilo veliko iznenađenje s obzirom da otkada je na mjestu predsjednika Reala nije propustio priliku a da u ljetnim prijelaznim rokovima ne dovede barem jednu veliku zvijezdu, a u više navrata dovodio ih je dvije-tri pa i više od toga.
Zaokret u Perezovoj politici je više nego očit, a razlog je prilično jednostavan: Real jednostavno nema dovoljno novca za kupovinu velikih igrača te istovremeno saniranje dugova i golemo povećanje plaća trenutačnim zvijezdama, prije svih Cristianu Ronaldu, Garethu Baleu, Toniju Kroosu i Luki Modriću, s kojima Perez vodi pregovore oko produženja ugovora.
Perez se stoga odlučio koncentrirati na ovo potonje, uvjeren da Real već ima sasvim dobar kadar i da ne treba tražiti kruha preko pogače, posebno u trenutno nestabilnoj finansijskoj situaciji, kada prije svih engleski klubovi nabijaju cijenu igračima do nebeskih visina i više se ne može kupiti ni prosječnog igrača ispod desetak miliona eura.
Naravno da Real nije jedini klub koji je u velikim dugovima. Prema istraživanju brojnih specijaliziranih portala, primjerice Totalsporteka, Real, Barcelona i Manchester United tri su najvrjednija nogometna kluba na svijetu i ujedno najzaduženija. Realov dug su procijenili na oko 750 miliona dolara, Barcelonin na 530, a Manchester Unitedov na 510. Slijede Arsenal (320), Milan (310), Juventus (230), Liverpool (210), QPR (145)…
Chelsea samo tehnički nije u dugu, jer je Roman Abramovič investirao stotine miliona direktno iz svog džepa, ali to bi se računalo kod eventualne prodaje kluba. Slična je situacija i s Manchester Cityjem koji također tehnički nije u dugu.
Od evropskih velikana jedina dva kluba koja bez zadrške rečeno nemaju ni centa duga su Bayern i Borussia Dortmund. Bavarci su riješili sve dugove u sezoni 2011/12. i otada bilježe samo profit, dok je Borussia otplatila posljednje rate duga tijekom 2014.
Bode u oči da je na listi najzaduženijih daleko najviše engleskih klubova, kojih je istovremeno najviše i na listi klubova koji najviše zarađuju. U Premier ligi vrti se najveći novac, puste milijarde, a klubovi iz iste lige su najzaduženiji. Onako na prvu to je poprilična kontradikcija, ali vrijedi ista deviza kao i u slučaju Reala i Barcelone: puno se zarađuje, ali još više se troši.
