Jedan od popularnijih pjevača u dijaspori je Osman Zulji iz Prizrena koji trenutno živi i radi u Njemačkoj. Pjevanjem je počeo da se bavi 1984. godine, sa bendom u Prizrenu i okolini. Ali, ubrzo stižu ponude uglavnom za svadbe i sve oblike privatnih veselja po cijelom Kosovu i Makedoniji. Godine 1988. poslije odsluženja vojnog roka dobija ponudu od ansambla „Hit 7“ iz Beograda da sa njima gostuje u elitnom restoranu „Jezero“ na Adi Ciganliji.
Politička kriza
-Tu sam pjevao mjesec dana i bilo mi je prvo veliko iskustvo ali, na žalost, zbog nastale političke krize u Jugoslaviji ja se vraćam u rodni Prizren i nastavljam da radim sa mojim bendom. Tako nastaje saradnja sa Elvirom Rahić, tada mladom pjevačicom iz Skoplja, a koju je njen rahmetli babo Smail, dovodio skoro svaki vikend na veselja po Prizrenu i okolini. Godine 1999. napuštam Prizren sa suprugom i dvoje djece, dolazim u Njemačku u gradić Witten, a tu i dan danas živim.
Osman svojom interpretacijom podsjeća na legendarnog Kemala Malovčića, pa zbog toga i pjeva stil „Južnog vetra“ i sa njima ima snimljen i CD.
-Svi mi kažu da imam sličnu boju glasa kao naša legenda Kemal Malovčić, a neki čak kažu i da ličimo, kao dva brata i, naravno da mi to veoma imponuje. Sa Kemalom se znam dugo i svi znaju koliko ga ja cijenim i kao čovjeka i kao velikog pjevača. Obavezno se vidimo u Dortmundu ali nekada i u Prizrenu kad ima nastup ili kad zajedno pjevamo na nekoj svadbi a često se sretnemo i u Bugarskoj na nekim nastupima. Pjevam stil „Južnog vetra“ ali i druge muzičke pravce i niko ne bi vjerovao da sam prve dvije pjesme koje sam javno pjevao u stvari bile „Ostani“ i „Kristina“ od Zdravka Čolića. A, onda počinjem slušati rahmetli Šabana Šaulića i sve što se u tom momentu slušalo bilo folk ili pop/rock muzika. Kada je 1982. godine izašao album Sinana Sakića sa „Južni vetrom“ pa tako i ja zavolim taj stil i eto me danas sam pravi „južnjak“. Saradnja sa Miletom Basom počinje 2012. godine kada sam ga telefonski kontaktirao i kada sam mu posalo audio snimke, da bi on čuo kako ja pjevam. Na Miletov poziv odlazim za Beograd i snimam devet odličnih numera i jednu Kemalovu pjesmu, koju sam uživo otpjevao u studiju „Južnog vetra“.
Na pitanje zašto nije i da li je mogo više postići u karijeri, Osman kaže:
-Da sam bio uporniji i malo se „laktao“ naravno da sam mogao više uspjeti, ali ja sam i ovako zadovoljan jer mi je na prvom mjestu familija. Raduje me što sam pjevao sa mojim idolima iz „Južnog vetra“ na koncertima po Njemačkoj, Ex-Yu i Bugarskoj.
Ponude iz Bugarske
O planovima u budućnosti Osman još ne razmišlja, jer kako nam reče sve je još nesigurno.
-Imam ponude iz Bugarske za nastup sa Šemsom Suljaković i probaćemo da to odradimo u 2021. godini. A, što se tiče novih pjesama, snimio sam dvije moje autorske, a uskoro spremam i treću, pa se nadam da će biti prava, ali o tom potom.
Rade za bakšiš
I Osman je osjetio vrijeme nerada, vrijeme kada nema nastupa, a sve zbog koronavirusa.
-Mnogo nastupa je propalo i meni, jer sam imao ugovorene svadbe, u Njemačkoj na Kosovu i Sjevernoj Makedoniji. Njemačka estradna dijaspora je i prije korone malo uzdrmana, zbog toga što zadnjih godina dolaze muzičari i pjevači/ce sa prostora EX-YU koji rade za bakšiš. Ja ne želim njih da kritikujem, ali to koristi najviše vlasnicima restorana. Inače, sa kolegama koji žive i rade u Njemačkoj sve je u redu, družimo se i ponekad izađemo sa suprugama, a posebno sa Goce Pešev i Edo Malić.
