Srpska politika doživjela je svoj regionalni vrhunac „političkim prevratom“ koji se odigrao u Crnoj Gori, a uspostava nove vlade koju vodi premijer Zdravko Krivokapić za sve stratege velikosrpske politike znak je da se stvari vraćaju u „normalu“. To normalno, za ljude bliske srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, znači da se sa više samopouzdanja nastavlja sprovoditi politika definirana idejom tzv. srpskog sveta, dakle politika koja i dalje „mašta“ da se stvori jedna integralna i homogena zemlja koju će sačinjavati Srbija, kao matica, Crna Gora, sjeverni dio Kosova i dio BiH koji je dejtonskim mirovnim sporazumom definiran kao Republika Srpska.
Razni su politički akteri u posljednjih desetak godina radili na praktičnom sprovođenju tih ideja, neki sa više, a neki sa manje uspjeha kaže predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije Sonja Biserko. Najustrajniji u tome bio je Milorad Dodik kojem je gotovo uspjelo obesmisliti postojanje države Bosne i Hercegovine i dovesti zemlju u stanje koje nije daleko od unutrašnjeg raspada. Nakon formiranja nove vlade u Crnoj Gori svima je jasno da nova vlast pokušava „dubinski promijeniti identitet Crne Gore“ upozorava Biserko koja u djelovanju aktuelne srbijanske vlasti prepoznaje jasno vidljivu politiku novog „ujedinjenja srpskih zemalja“.
