Graviola (Annona muricata) raste u Meksiku, na Karibima, Kolumbiji, Peruu i Venecueli, kao i u zemljama podsaharske Afrike i jugoistočne Azije.
Odgovaraju joj područja visoke vlage u kojima su zime relativno tople, ne manje od 5 stepeni Celzijusa. Ima prijatan, slatkast ukus koji liči na kombinaciju ananasa i jagode, a bijela masa ispod kore vizuelno podsjeća na kokos.
Ekstrakt ove biljke ubija maligne ćelije 12 vrsta karcinoma, između ostalih i karcinom debelog crijeva, dojke, prostate, pluća i gušterače.
Jedinjenja u ekstraktu graviole su 10.000 puta jača od adriamicina koji se koristi u hemoterapiji, i za razliku od tog i njemu sličnih lijekova koji se koriste u klasičnoj „modernoj“ medicini, ta jedinjenja ne ubijaju zdrave ćelije ljudskog organizma.
U liječenju karcinoma ona djeluje višestruko, ubija ćelije raka a da pritom nema štetnih nuspojava, štiti imunološki sistem i vraća životnu energiju.
Južnoamerički indijanci koriste sve dijelove ove biljke, koru, lišće, korijen i sjeme, za liječenje raznih bolesti kao što su astma, artritis, problemi sa jetrom i bolesti srca.
Farmaceutska industrija je pokušala da sintetiše ekstrakt ove biljke, ne bi li prigrabila svu materijalnu korist od prodaje takvih lijekova praveći ogroman profit, ali u tome nije uspjela, jer ovu biljku nije moguće vještački umnožiti.
Farmaceuti su prekinuli dalja istraživanja, zadržavajući u tajnosti sve informacije o svim iscjeliteljskim sposobnostima ove biljke, kao i o njenoj osobini da selektivno ubija ćelije raka.
Kolika je stvarna globalna moć farmaceutskog lobija uvjerite se i na primjeru ovog prirodnog svemoćnog lijeka koji se čuva od javnosti.
