Kada je književnost u pitanju, smrt i nije toliko bitna stavka u životu jednog pisca i njegovih djela.
Književni svijet posljednjih dana bruji o najavljenom posthumnom objavljivanju do sada nepoznatih djela Dž. D. Selindžera. Kako to obično biva, glavne debate vode se oko toga čime se Selindžer bavi tokom posljednjih godina svoje izolacije.
Pitanje koje se nameće svakako je i to da li će neko od tih djela uspjeti da nadmaši ranije Selindžerove klasike i izdvoji se kao novo remek-djelo i zaštitni Selindžerov znak?
Odgovori na to pitanje pričekaće bar dok ne stigne 2015. godina, kada će se Selindžer ponovo useliti u knjižare širom svijeta. Do tada možemo da se podsjetimo nekih slavnih primjera koji pokazuju da smrt pisca nikako ne može da zaustavi remek djela na putu do čitalaca. Sajt “Mashable” izdvojio je deset najzanimljivijih…
„Smrt u porodici”, Džejms Ejdži
Da život i smrt imaju dobar smisao za (crni) humor, pokazuje slučaj pisca Džejmsa Ejdžija. On je godinama pisao autobiografski roman „Smrt u porodici“ u kojem je pokušavao da odredi svoj odnos prema ocu i njegovoj smrti. Naslov romana odnosio se upravo na taj gubitak, ali je i sam Ejdži preminuo 1955. ne uspijevajući da završi djelo. Kako bi pretrpjela finansijsku krizu u koju je zapala, piščeva porodica objavila je dvije godine kasnije roman, da bi „Smrt u porodici“ osvojila Pulicerovu nagradu 1958.
„Nortangerska opatija“ i „Pod tuđim uticajem“, Džejn Ostin
Sada već čuvena britanska književnica, Džejn Ostin je 1803. godine za deset tadašnjih funti prodala izdavaču pravo na objavljivanje romana „Nortangerska opatija“. Međutim, njen rukopis stajao je u fioci izdavača petnaestak godina, da bi svjetlost dana ugledao tek nakon njene smrti, 1818. godine, zajedno sa romanom „Pod tuđim uticajem“.
„2666“, Roberto Bolanjo
Nakon što je Bolanjo umro 2003. godine, svijet su počele sve češće da zapljuskuju njegove neobjavljene priče, pa postoji i šala među izdavačima da je Bolanjo produktivniji bio u smrti, nego za života. U tom slučaju, prednost svakako treba dati romanu „2666“ koji je kritika jednoglasno pohvalila kao izvanredno književno djelo. Ni pozitivna reakcija publike nije izostala.
„Majstor i margarita“ Mihail Bulgakov
Pravio je čudo što danas možemo da uživamo u ovom djelu, ako se uzme u obzir kroz šta je sve ono prošlo. Bulgakov je prvo spalio originalni rukopis, potom je deset godina radio na novoj verziji, sve do svoje smrti. Prvu verziju romana u cjelosti, nakon brojnih zabrana i objavljivanja pojedinih dijelova, dobili smo tek 1969. godine, skoro tri decenije nakon piščeve smrti.
„Prvi čovjek“, Alber Kami
Kami je, legenda kaže, bio ubijeđen da je „Prvi čovjek“ njegovo remek djelo. Nažalost, njegov život je bio prekinut saobraćajnom nesrećom, a u automobilu sa njim navodno je bio i nedovršeni rukopis ovog romana. publika se sa njim prvi put upoznala 34 godine kasnije, kada je piščeva ćerka odlučila da ga objavi.
„Misterija Edvina Druda“, Čarls Dikens
Vjerovatno jedan od najzanimljivijih primjera nedovršenih romana. Možda ne tako slavan kao neki drugi Dikensovi klasici, ovaj roman ipak je privukao veliki broj ljubitelja knjige. Nažalost, Dikens nije bio brži od smrti, pa je djelo ostalo nedovršeno. Tako je i misterija o tome da li je ujka Džasper zaista učinio to što je učinio, zauvijek ostala neriješena.
„Buvar i Pekiše, rječnik otrcanih misli“, Gistav Flober
Iako u svom opusu ima klasike „Madam Bovari“ i „Sentimentalno vaspitanje“, Flober je, baš kao i Kami, bio ubijeđen da je ovo njegov najveći doprinos književnosti. Svojevrsna enciklopedija ljudske gluposti, na piščevu žalost, objavljena je tek 1881, godinu dana nakon njegove smrti, ostajući donekle u sjenci pomenutih romana.
„Moris“, Edvard Morgan Forster
Forsterova priča o istopolnoj ljubavi napisana je 1913. godine, ali je čuvana kao najveća piščeva tajna cijelih šezdeset godina. Originalni rukopis poznat je i po piščevoj bilješci: „Za objavljivanje, ali da li je vrijedno toga?“
„Laurin original“, Vladimir Nabokov
Smrt je zatekla Nabokovog dok je radio na ovom romanu. Ipak, pisac je imao dovoljno vremena da poruči članovima porodice da ne želi da objavi roman i da njegov rukopis mora biti spaljen. Porodica je ipak ignorisala njegovu želju, sačekala tri decenije, i 2009. godine objavila roman. bio je to jedan od književnih događaja godine.
„Blijedi kralj“, Dejvid Foster Valas
Iako nedovršena, ova knjiga ima više od petsto stranica i pedeset poglavlja, i ko zna koliko bi ih još imala da valas nije počinio samoubistvo. Uprkos tome, tri godine nakon nemilog događaja izdavači su predstavili knjigu čitaocima, a roman je čak dospio u užu konkurenciju za Pulicerovu nagradu, iako te 2012. nijedan roman nije nagrađen.
