Došlo je vrijeme da se raduješ tabutu rođenog djeteta

Nestaje iznutra 

Kako se približava juli i dan ukopa njenih Samira i Nermina, postaje sve bezvoljnija, nestaje je “i iznutra i izvana”. Lice se gužva, oči upadaju, čovjeku postaje mrsko i pričati i hodati, kaže.

Muža Hasana ukopala sam prošle godine. Pa i u toj žalosti opet se nešto radujem što  sam ga našla, što ima mezar. Dođem u Potočare, sjednem pored njegovog mezara pa pričam s njim kao nekad u našoj kući u Podčaušu. Sjedim nekad i po sahat i po dva. Pričam mu o tegobi koju nosim. A Hasan mi je bio dobar, radili, zajedno kućili, djecu izrodili… Pored Hasana, ako Bog da pa dočekam juli, ove godine ću ukopati i Samira i Nermina. U istoj grobnici su ih našli, samo što su Hasana ranije identifikovali… Bezbeli su zajedno i ubijeni – priča Hajrija. 

Posebno je, kaže, muči kako li je bilo Hasanu gledati da mu ubijaju sinove. Samir je 1995. bio napunio 25 godina, a Nermin 19. Iza Samira je ostao jednogodišnji sin Damir.

Unuk i snaha nakon rata otišli su u Ameriku. I ja sam neke godine išla da ih obiđem. Šta ću, snaha se udala i ne hatorim joj. Opet ona mene poštuje. Kad bude dženaza, doći će Damir da svog babu spusti u kabur. Eto, došlo je vrijeme da se raduješ tabutu rođenog djeteta. Samo da ih mogu ukopati da im kosti smirim na jednom mjestu, i ja ću se smiriti – priča nam Selimović.
 
Kompletni ostaci

Za razliku od njihovog oca Hasana, posmrtni ostaci Samira i Nermina Selimovića, priča njihova majka, nađeni su skoro kompletni. Nerminu nedostaje samo dio šake. Kada su je pozvali na identifikaciju, priča, sjetila se svakog detalja na njihovom tijelu, i boje odjeće i vrste obuće koju su na sebi imali kada su napuštali Srebrenicu.

Kad zatrepere slike 

Hajrija Selimović živi sama u svojoj kući u Podčaušu. Obrađuje svoje imanje, redovno, mjesečno dolazi na proteste u Tuzlu, koji joj, kaže, dođu kao duševna terapija. Dvije kćerke su joj preživjele Srebrenicu i  imaju svoje porodice. Ode i njima. Od svega joj je važnije da je blizu Potočara pa da, kada ukopa još Samira i Nermina, svojima može otići kad god joj pred očima zatrepere njihove slike.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Privacy Overview

This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.