U konfučijanskom društvu, uspješna djeca predstavljaju najbolju penziju.
Ali, vremena su se promijenila, a umjesto da budu poštovane i pažene, korejske bake su pod stare dane prinuđene da se zbog neimaštine odaju prostituciji.
Kim Eung Dža(71) stoji kraj stepenica podzemne željeznice u Seulu i šara pogledom po okolini. Njen jarko crveni karmin i kaput iste boje u neskladu su sa zboranom kožom. Kraj nogu joj je velika torba u kojoj zveckaju boce. Kim je jedna od brojnih južnokorejskih “bakus dama”- starijih žena koje za život zarađuju prodajući muškarcima popularno energetsko piće – i svoje seksualne usluge.
– Vidite sve one bakus dame? E pa, te vam ne prodaju samo “bakus”. Ponekad odu s nekim dedom i on im plati. Ali ja, ne – priča gospođa Kim i požuruje mušteriju da popije, jer “policija ne pravi razliku”. Kaže da od prodaje napitka zaradi oko 5 dolara dnevno.
Muškarci u parku Džongmjo usred Seula, centru ove tužne i nelegalne trgovine seksom, pričljiviji su i iskreniji. Vrijeme prekraćuju partijom šaha i razgovorom sa ispisnicima, a tu su i “djevojke”. Žene stare preko 50, 60, pa i 70 godina, na rubu parka nude popularni napitak. Polovina starije gospode priznaje da koristi njihove usluge.
-Muškarci smo, prirodno je da nas interesuju žene. Popijemo piće, gurnemo im u ruku malo novca, tako to ide. Muškarci vole da su okruženi ženama. Bili stari ili mladi, seksualno aktivni, ili ne. To vam je muška psihologija – smijuljeći se priznaje 60-godišnji gospodin Kim. Drugi starac (81) uzbuđeno objašnjava kako će potrošiti novac za taj dan – na piće s prijateljima i na “djevojke“.
-Seks sa njima košta 20.000 do 30.000 vona (oko 20 dolara), ali ako vas poznaju, daju i popust- priča dok mu oči sijaju.
U procesu društvenog preobražaja stariji su izvukli deblji kraj. Ulagali su u djecu, koja sada kažu da ne mogu da izdržavaju i sebe i roditelje. Tempo života je brz, konkurencija velika, a vlada ima muke da obezbijedi efikasan sistem socijalne zaštite. Starci u parku Džongmjo nemaju ni ušteđevinu, ni porodicu na koju mogu da se oslone, a ako ih imaju, penzije su im smiješne.
– Meni je 60 godina i nemam ništa. Ne mogu da računam da će mi djeca pomoći. Oni su u dvostrukoj nevolji, jer moraju da počnu da štede za sopstvenu starost. Ko računa na djecu, budala je. Skoro svi mi stari ovdje smo u sličnoj situaciji- iskren je gospodin Kim.
Dr Li Ho Su, možda jedini istraživač koji se ozbiljno bavio ovim ljudima, kaže da je većina bakus dama prostituciji pribjegla tek u starosti. Jedna je novac za seks prvi put uzela u 68. godini. U djetinjstvu su ih učili da poštovanje i čast vrijede više od svega, ali neimaština uči drugačije:
-Gladna sam. Ne treba mi ni čast ni poštovanje, trebaju mi tri obroka na dan – žali se jedna od “dama”.
Za stariju generaciju, koja je izgradila zastrašujuće zahuktalu južnokorejsku privredu, hrana je skupa, seks je jeftin, a ljudska toplina uglavnom nije u ponudi.
