Muk i plač
Nakon mukotrpnog suđenja, Adelisa, koja je preživjela 20 uboda nožem, ponovo se mora suočiti s osobom koja joj je htjela oduzeti život.
Na pitanje šta misli o ukidanju presude, Adelisa je samo šutjela i zaplakala. Na kraju je, potresena ovom viješću, nekako smogla snage da kaže:
– Zar ja nisam dovoljan dokaz, svi ti ubodi nožem, rane? Sve sam rekla što sam imala i prosto više ne znam šta da dodam. Trudim se da živim normalno, jer ne znam šta bih drugo. Trebam život provesti u invalidskim kolicima ili luda hodati ulicom. Neću, ne želim! Ja sam jaka djevojka, a on je monstrum. Na Sudu ću idući put crvenim flomasterom obilježiti rane pa neka svi vide šta mi je uradio i neka sami zaključe jesam li to mogla sama sebi uraditi, kao što je on tvrdio ranije – kroz suze je rekla Adelisa.
Psihičko ubijanje
Smatra da je trebao biti osuđen na veću kaznu zatvora i kaže da ne bi ni živjela u Sarajevu ukoliko bi se on našao na slobodi.
– Strah me je. Ne smijem ga vidjeti. Možda on meni ne bi ništa učinio, ali ja se i dalje bojim. To je jače od mene, naročito kada se sjetim one njegove rečenice: “Ako ikome kažeš istinu, kad-tad ću te naći i ubiti” – rekla je potresena Adelisa.
Na kraju, samo je kazala kako je ovo za nju psihičko ubijanje, ali i to da će uvijek reći istinu, onako kako se zaista desilo u Ford Fiesti tog kobnog 19. marta 2013. godine u Sokolović-Koloniji.
