Sa saborcima i patriotama organizirao je i postavio straže još u februaru 1992 a već početkom marta iste godine spriječio je izlazak neprijateljskih snaga na brdo Mojmilo i zauzimanje strateški važnih položaja za odbranu Sarajeva.
Poginuo je 22. augusta 1992. u Saraj-Polju od snajperskog hica sa neprijateljskog položaja iz Neđarića. Ukopan je u haremu na Kovačima u Sarajevu, piše “Source“.
Posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem Armije RBiH Zlatnim ljiljanom, a dobitnik je i ordena “Zlatni grb s mačevima”. U čast njemu, jedan trg i ulica u Sarajevu nose naziv Ramiz Salčin. Osim toga po njemu je nazvana i sportska dvorana na Mojmilu, udaljena svega 500 metara od ubistva njegovog sina, Adnana Salčina 23 godine poslije.
