Oni će svoju ideju detaljnije prezentirati na okruglom stolu kojeg organiziraju na Londonskoj školi ekonomije u suradnji s Centrom za analizu socijalne isključenosti, prenosi The Guardian. Njihova teorija je da kad bi svi radili manje – do 20 sati sedmično – bilo bi više poslova, zaposlenici bi mogli provoditi više vremena sa svojim porodicama, a smanjila bi se i potrošnja energije što bi imalo povoljan učinak na opasne klimatske promjene.
– Velika je neujednačenost između ljudi koji imaju previše plaćenog posla i ljudi koji ga imaju premalo ili ga nemaju uopće – tvrdi Anna Coote iz NEF-a.
Dodaje kako trebamo ponovo razmisliti što predstavlja gospodarski uspjeh. Da li bi glavni cilj britanske vlade zaista trebao biti rast BDP-a, pita se Coote.
– Živimo li samo da bismo radili, radimo da bismo zaradili i zarađujemo da bismo konzumirali? Ne postoje dokazi da kraća radna sedmica znači i manje uspješno gospodarstvo, upravo suprotno – kaže Coote i navodi primjer Holandije u kojoj prosječna radna sedmica traje 21 sat, te Njemačke gdje se prosječno radi 26,5 sati sedmično.
Roditelji male djece već imaju pravo na fleksibilno radno vrijeme, a u NEF-u smatraju kako bi to moralo postati puno raširenije, isto kao i dijeljenje radnih mjesta od strane nekoliko radnika. Zbog toga traže od vlade da svim radnicima omogući fleksibilno radno vrijeme.
Sličan stav dijeli i Robert Skidelsky, autor knjige “Koliko je dovoljno?”, koji ističe da će zbog razvoja tehnologije uskoro biti još manje radnih mjesta nego što ih ima danas.
– Civilizirani odgovor na taj problem trebao bi biti dijeljenje poslova. Vlada bi trebala zakonom definirati najduže moguće trajanje radne sedmice – tvrdi Skidelsky.
