“Svake godine za Bajram se kod nas skupi sva rodbina.
Tako je bilo i ove godine. Kao i inače, kuća puna ljudi. Ja onako zamišljena stala uza zid jer nisam imala gdje da sjednem.
Odjednom mi prilazi tetka i daje neki papir govoreći: “Uzmi sine..” Misleći da su u pitanju pare, ja (kako bih ispala fina) joj govorim: “De ne moraš davat’ tetka ništa..” Kasnije pogledah i svatih da mi je dala palomu da bacim u smeće.”
