Na današnji dan, prije tačno 24 godine, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine istrčala je na stadion u Koblenzu, gdje je odmjerila snage sa tadašnjim bundesligašem Kaiserslauternom.
Bio je to drugi, doduše nezvanični meč, selekcije zemlje kojom je u to vrijeme harao agresorski rat. Trinaest dana ranije, tadašnji Ljiljani, imali su svoj premijerni, historijski nastup.
Nakon što izabranici selektora Mirsada Fazlagića 9. marta na KRC Stadionu s 3:1 savladali belgijski Genk, koji je bio sjajan domaćin našim reprezentativcima zahvaljujući rahmetli Suvadu Katani, u susretu humanitarnog karaktera odigranom u Koblenzu poraženi su od K’lauterna s 4:1.
Iako su oba susreta odigrana u veoma kratkom periodu, nekako svi više pamte susret iz Njemačke, a razlog za to vjerovatno leži u činjenici da je utakmicu iz Koblenza direktno prenosio sada već kultni njemački kanal – DSF.
Selektor stigao na vrijeme
Rezultat je svakako bio u drugom planu. Njavažnije je bilo Bosnu i Hercegovini predstaviti u pravom svjetlu, u nekoj pozitivnijoj priči koja nije isključivo u vezi s ratom.
– Zbog ratnih dešavanja nisam prisustvovao prvoj utakmici u Belgiji, ali sam nekako preko Hrvatske uspio doći u Njemačku i s klupe predvoditi tim sačinjen od sjajnih igrača, ali i ljudi – prisjeća se tadašnji selektor Mirsad Fazlagić.
Iako nismo bili priznati od FIFA-e i UEFA-e, u Nogometni savez BiH je u septembru 1992. godine stigao “papir” iz Zuricha, kojim se reprezentaciji naše zemlje odobrava odigravanje prijateljskih utakmica, uz dodatno odobrenje fudbalskog saveza zemlje na čijem tlu se igrala utakmica.
– Taj papir je bio od velikog značaja za naš fudbal. No, cijelokupna organizacija je bila izuzetno teška. Ne biste vjerovali koliko teška ukoliko bih vam sada pričao – istakao je u svojoj izjavi za Faktor prvi predsjednik NSBiH Jusuf Pušina.
Tadašnji prvi čovjek saveza otkrio nam je i u vrijeme odigravanja utakmica s Genkom, a potom i s Kaiserslauternom NSBiH nije imao nikakvu institucionalnu podršku, već da se isključivo sve svodilo na ličnu pomoć pojedinaca.
– Mnogo ljudi nam je tada pomoglo. Ne bih želio da izdvajam bilo kakva imena jer sam siguran da bi nekoga izostavio, ali evo i ovu priliku koristim da im se i nakon 24 godine ponvo zahvalim – dodao je Pušina, koji je kazao kako je jako važnu ulogu razvoju bh. fudbala imala i kancelarija NSBiH koja je radila u Zagrebu, a koja je u to vrijeme našim internacionalcima izdavala potrebnu papirologiju.
Velika imena bh. fudbala, od kojih su se kasnije brojni otisnuli u trenerske vode, tada su bila na zalasku svojih karijera.
Na terenu, s kapitenskom trakom oko ruke, predovodio ih je neponovljivi Blaž Baka Slišković. Bila je to ekipa u kojoj su igrali Safet Sušić, Mehmed Baždarević, Faruk Hadžibegić, Haris Škoro, Suvad Katana, Davor Jozić, Predrag Jurić, Enver Lugušić i to su imena koja su imala veliku težinu u nekadašnjem jugoslovenskom fudbalu, a bili su i reprezentativci države koja je imala ulogu agresora na rodnu im grudu.
Oprema i kvalitet dresova bili su apsolutno nevažni, preovladavala je želja za promocijom jedine im domovine Bosne i Hercegovine.
– Tada sam igrao u Italiji, stigao sam prilično lako do Belgije. Iako je većina nas bila na zaslasku svojih karijera, željeli smo igrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, bila nam je to posebna čast, a pogotovo meni jer sam bio njen prvi kapiten – naglašava bivši selektor Zmajeva Blaž Slišković, uz opasku da je bilo sasvim logoično da se jedan broj igrača s prvog okupljanja reprezentacije BiH otisne u trenerske vode.
– Osim što su utakmice u Belgiji i Njemačkoj bile važne za bh. fudbala, moram naglasiti da je bilo lijepo vidjeti se s nekim dragim prijateljima poslije duže vremena – dodao je Baka u svojoj izjavi za naš portal.
Donacija za bolnicu
Na kraju vrijedi kazati da je sav prihod od utakmica namijenjen za pomoć Bosni i Hercegovini, a pred početak utakmice upravo je Blažu Sliškoviću dodijeljen ček od 10.000 njemačkih maraka. Baka ga je preuzeo zajedno s Demirom Hotićem, jednim od najzaslužnijih što smo sparingovali s K’lauternom.
– Zahvaljujem se svima u ime cijelog tima što će se ova utakmica uopće odigrati, baš kao i onima koji su donirali određena novčana sredstva za jednu dječiju bolnicu. Sve ovo mnogo nam znači – rekao je Hotić pred početak utakmice koja je definitivno duboko urezana u historiju bh. fudbala.
