Saida, što znači: gospođica, vladarica, ona koja obećava sreću.
Sva ova značenja, sadržana su u karakternim crtama naše Saide.
Rođena je u Peći devedesetih godina. Kako kaže, morala je da odraste ranije, jer sa svojih 5 godina, zbog ratnih dešavanja , morala je da napusti Kosovo i svoj dom. U traganju za utočištem, sa svojom porodicom, Saida je stigla i do Sarajeva i Istanbula,ali, sudbina je htjela da njihova posljednja stanica bude Rožaje. I kako sama reče, citiram: “ Skrasih se u ovo naše Rožaje pod Hajlom”.
Baš u ovoj rečenici leži ta šifra dobrine i gostoprimljivosti Rožajske raje, dokazane kroz vijekove, koja ne dozvoljava da se neko osjeća musafirom ili strancem, već ga prihvati i prigrli kao najrođenijeg i na velika vrata ga uvede u odaje svoga bitisanaja.
Saida je treća godina Državnog Univerziteta u Novom Pazaru, odsjek za engleski jezik i knjizevnost. Ujedno je i član gradskog hora ilahija i kasida. Pored toga, učestvuje u snimanju novog albuma etno grupe ‘Teferidž” iz Rožaja gdje ima ulogu vokalnog soliste. Ovo će kaže biti, zanimljiv projekat. Radi se o oživljavanju starih pjesama sa prostora Sandžaka koje su davno pale u zaborav, prvenstveno one iz Rožaja.
Gledajući Saidinu biografju, vidi se da je ona i gospođica i vladarica i ona koja dijeli sreću. “Dijete je postalo čovjek”. Tkane su njene emocije raznim koncima sudbine, pa zato u njenom glasu ima i sjete i tuge i Bosfora i Sarajeva i Kosova i Sandžaka.
Njeni baršunasti ukrasi koje unosi u pjesmu, dolaze iz srca i duše, nisu naštimani niti uvježbani. Kada dohvati gitaru, ljepota njenoga glasa, kao da Vas uzme za ruku i povede u nestavrni svijet u kojem stanuju njene nježne godine.
Saida je naša blagodat, ona je dio nas kao što smo i mi dio nje.
