Donosimo vam intervju koji je Dino Merlin dao portalu Buka.
Nakon šest godina pripreme, bosanskohercegovački kantautor Dino Merlin, koga mnogi smatraju najvećom regionalnom estradnom zvijezdom, objavio je novi album “Hotel Nacional”.
‘Hotel Nacional’ na svjetlo dana je izašao u petak 20. juna, nakon dva najavna singla – Ruža i Školjka.
Sa Dinom Merlinom smo razgovarali o aktuelnom albumu, o tome kakvo je društvo u kojem živimo, ali i o dva događaja koja su determinisala 2014. godinu – katastofalnim poplavama i februarskim protestima u našoj zemlji
Od posljednjeg albuma “Ispočetka” prošlo je 6 godina. Zašto tako dug put do “Hotela Nacional”?
Prošlo je upravo onoliko vremena koliko je trebalo da album bude završen. Proces snimanja albuma, u mom slučaju, kako vrijeme prolazi, traje sve duže jer album treba biti organska cjelina i sve nekako mora imati svoje mjesto, i razlog, svaka pjesma, tako da sve skupa treba biti komplementarno ili se bar meni tako činiti. Usto, turneja sa albumom Ispočetka trajala je više od četiri godine, nastupali smo pred preko pola miliona ljudi na više od 400 koncerata na nekoliko kontinenata, a koncerti traže i mnogo vremena i mnogo energije. Tu je još bio i nastup na Evroviziji i sto drugih čuda.
Šta možemo očekivati na novom albumu i koliko ste kao autor i izvođač drugačiji u odnosu na album “Ispočetka”?
Možete očekivati još boljeg Dinu Merlina. Album je drugačiji jer sam i ja drugačiji i sve što mi se dešavalo dok sam pisao i snimao ove pjesme je uticalo na mene i na moje pjesme. Svi snovi, sva razočarenja, sreća, tuga, smijeh i suze, sve oblikuje pjesme na način kojeg ponekad ni sam nisam svjestan, mada je moja produkcija zona “strogo kontrolisanih vozova”. Na novom albumu sarađivao sam sa sjajnim producentima i muzičarima. Na albumu su sudjelovali vrhunski umjetnici kao što je izvanredni klarinetista Husnu Senlendirici kojeg ste već čuli u pjesmi Ruža, zatim Yoad Nevo, producent Bryana Adamsa, Pet Shop Boysa, The Dandy Warholsa, Goldfrappa, Sugarbabesa, Morcheebe i drugih. Tu su i domaće snage: Mahir Beathouse, Mahir Sarihodžić, Maja Sar, Dino Šukalo, Sarajlija iz Berlina Vlado Džihan, zagrebački producenti Baby Dooks i Zvonimir Dusper, kao i švedski i američki umjetnici. Mnogobrojna je ekipa muzičara i saradnika koji nisu muzičari ali bez kojih ovaj album ne bih mogao završiti na ovako visokom nivou.
Singl “Ruža” izbacili ste kao Vaš doprinos u pomaganju poplavljenim područjima. Kakvo ste vi doživjeli tih nekoliko katastrofalnih majskih dana?
Iskreno, pitao sam se šta još treba da nam se desi pa da bude dosta, da bude dovoljno da konačno prestane patnja građana Bosne i Hercegovine. Vodena stihija je izbrisala sve granice među ljudima i doslovno preko noći smo se sjetili nečega što smo davno zaboravili, a to je da smo svi od krvi i mesa i da nas sve podjednako bole iste rane. I ovaj put su neki prošli gore od drugih, ali valjda drugačije ne može. Bio sam potresen i dirnut tragedijom koja je zadesila ljude ne pitajući ih za vjeru i naciju. Vrlo dobro znam kako je nemati ništa, a znam i kako je izgubiti sve, mada u životu nisam bio žrtva poplave. Pjesma Ruža je bio moj skromni doprinos senzibiliranju javnosti u želji da potaknem svakoga da pomogne koliko može.
Kako biste opisali stanje bh.društva u kojem živimo?
Moj opis stanja društva u kojem živimo prevazilazi granice ovog razgovora. Ali najkraće što mogu reći je da imamo neodgovorne, bahate, nemarne, nesposobne i korumpirane političare, a to se može reći i za većinu medija koji su najveći saveznici, da ne kažem poslušnici političara. Živimo u zapuštenom društvu gdje političari konstantno igraju na perfidnu kartu nacionalizma i homogenizacije biračkog tijela koje drže u strahu od “onih drugih”, a zapravo su upravo političari jedini kojih se građani, bez obzira na naciju, trebaju najviše bojati. To su dokazali u posljednjih dvadeset godina bezbroj puta a to pokazuju i danas. I izgleda da su spremni gurati narod u sve veću bijedu samo da se održe na vlasti i zaštite se od antikorupcijskih istraga koje se nekad moraju desiti. Valjda vjeruju da dok su na vlasti drže sve poluge u svojim rukama. Riječju, jadna nam je majka svima s njima takvima.
U pjesmi “Školjka” kaže se “Svaku oluju isprati grom,a onda eto vedrih, eto lijepih dana.. Od kraja rata u narodu postoji nada za boljim vremenima međutim sadašnjost kao da nas demantira gotovo svakodnevno. Kako ovo društvo učiniti boljim?
Za početak mi sami, svako od nas mora postati bolji. Ne možemo se baviti drugima a ne baviti se prije toga sami sobom. Moramo pomesti ispred svojih vrata pa tek onda podići pogled prema komšiluku i drugima. Problem je i u nama. Političari su ovakvi zato što im se može da budu takvi. Ničim ih nismo natjerali da moraju biti bolji. Da li biste vi uradili nešto što ne morate, i ne želite? Naravno da ne biste. Pa tako se ni političari koji nam čine sadašnjost i određuju budućnost neće promijeniti jer ne moraju, a očito je da ne žele. U Bosni i Hercegovini je najbolje biti političar. To je očigledno najugodnija profesija – maksimalna prava i privilegije, a minimalna odgovornost, i nikakve obaveze.
Idu izbori, hoćete li se angažovati po tom pitanju?
Samo toliko da pozovem građane da izađu na izbore i iskoriste svoje pravo glasa. Ne postoji ni jedna politička opcija koju bih bezrezervno podržao.
Kako ste vi doživjeli februarske građanske proteste u BiH?
Kao buđenje nade. Kao posljednje upozorenje političarima da počnu raditi svoj posao inače će dobiti otkaz od svojih poslodavaca, građana. Ukoliko političari nisu naučili lekciju i ne uozbilje se, a izgleda da nisu niti imaju namjeru, mogli bi već na narednim protestima dobiti otkaz na brutalan način. Ne volim i ne podržavam nasilje i destrukciju, ali kada građanima pređe voda preko glave oni će na sve načine pokušati srušiti vlast, a vatra je, vidjeli smo to sasvim jasno, jedno od mogućih sredstava u toj borbi. Nažalost, vjerovatno bi se moglo desiti i nasilje. A nije isključeno da pojedine političare građani budu lovili kao životinje, sve dok ih ne ulove. Iskreno bih volio da stvari idu civiliziranim i demokratskim putem, ali se bojim da političari, koji se ponašaju kao siledžije prema vlastitim biračima, poznaju i priznaju jedino silu. Ako je zaista tako, onda će ih građani brutalnom silom i srušiti. To ovisi prvenstveno o političarima. Promjene nabolje moraju doći, jer ovakvo stanje ne može vječno trajati.
Vratimo se muzici, koliko smo zatrpani šund muzikom i hiperprodukcijom? Mnogi izdaju po jedan dva singla godišnje i tako preživljavaju. Vi radite temeljito, vaša produkcija je opet na drugu stranu i jako skupa, i to se osjeti. Kako Vi gledate na to?
Jedna od tekovina nakon trideset godina uspješne karijere su i uslovi rada koje samom sebi mogu osigurati. Odavno nisam žrtva niti pokusni kunić diskografa niti me iko može uslovljavati, a sloboda koju sam sam sebi izborio mi daje mogućnost da stvari radim kako ja hoću, bez da tražim ičije odobrenje. Raduje me svako partnerstvo, ali moja neovisnost mi je sveta. Biti neovisan je jedna od definicija slobode, naročito u poslu. Vi novinari bi trebalo da to znate najbolje. Zamislite situaciju, vi napišete tekst, iskašljete dušu i pamet na papir i onda vam neko kaže ovo ne može vani, njegov tetak je glavni oglašivač i ne možemo objaviti ovaj tekst, ili nešto slično tome. To je poraz koji ostavlja trajni trag, a serija takvih poraza znači potpuni profesionalni poraz i nečasnu predaju. Naravno, kvalitetna produkcija je skupa. Vrhunski studio je skup. Vrlo traženi producenti su vrlo skupi. Ali meni nikada nije bilo žao potrošiti novac na produkciju mojih pjesama, novac koji nisam dobio na lotu niti mi ga je neko poklonio, već sam taj novac zaradio pjevajući i kada mi nije bilo do pjesme.
Pretpostavljam da ćete raditi turneje po velikim gradovima, da li planirate i Banjaluku uvrstiti u kalendar?
Banjaluka je uvijek u mome kalendaru. Često me pitaju kada ću doći u Banjaluku, kao što me pitaju i za druge gradove u kojima imam brojnu publiku. Ali za randevu mene i moje publike potreban je provodadžija, u ovom poslu su to promotori, organizatori koji moraju biti spremni i sposobni ispuniti produkcijske zahtjeve kako bi moj koncert bio ono što moja publika od mene očekuje i ništa manje od toga, a to je vrhunski šou koji traje preko dva sata. Šou totalnog performansa, bez foliranja i prenemaganja. Jer, znate, ja i moj desetočlani bend dajemo sve od sebe na sceni. Bez obzira da li nastupamo u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Berlinu ili Beču. Jer samo takva izvedba je dovoljno dobro za moju publiku, sve ostalo je laž i prevara. A ja sam vjeran svojoj publici jer me na to obavezuje njihova vjernost meni i mojoj muzici.
