Gabi Vilijams posjeduje crte lica i kožu identičnu novorođenčadi i isto je toliko zavisna i bespomoćna. Njena majka je hrani, mijenja pelene i ljuljuška njeno malo tijelo baš kao i prvog dana kada je rođena. Međutim, ona ima 8 godina, iako se to na prvi pogled ne može zaključiti.
Mala djevojčica iz Bilingsa ima 8 godina i teška je svega pet kilograma. Ona, kao i svega par ljudi na planeti, pati od misterioznog stanja koje usporava njeno starenje.
Posljednje dvije godine, doktor koji pokušava da pronađe genetski „prekidač“ kako bi usporio proces starenja kod ljudi proučava Gabi, kao i još dvije osobe sa sličnim stanjima.
Dvadesetdevetogodišnji čovjek sa Floride posjeduje tijelo dječaka starog 10 godina i tridesetjednogodišnja žena iz Brazila koja je dimenzija dvogodišnje bebe, poput Gabi, ne stare.
„Kod pojedinih osoba dešava se nešto što mijenja proces starenja. Brzina kojom se njihovo tijelo razvija je usporena i skoro zanemarljiva“, izjavio je medicinski istraživač Ričard Voker.
Voker se povukao sa Medicinske škole Univerziteta na FLoridi i sada sprovodi svoje istraživanje u Dječijoj bolnici u Sankt Petersburgu.
„Moja cjelokupna karijera bila je fokusirana na proces starenja. Moje interesovanje nisu zaokupljale posljedice već razlog“, izjavio je za ABCNews.
Ne samo da osobe koje posmatra rastu pet puta sporije u poređenju sa drugima, već one žive sa nizom drugih medicinskih problema – uključujući tu i probleme sa sluhom, nesposobnost hodanja, hranjenja pa čak i govora.
„Gabi kao da se uopšte nije promijenila. Malo je porasla i više ne nosi odjeću za bebe već onu namijenjenu djeci starosti od 3 do 6 mjeseci“, izjavila je majka djevojčice Margaret Vilijams.
Voker objašnjava da je psihološka promjena ključna za ljudski razvoj – „bez tog procesa mi se nikada ne razvijemo. Kada se razvijemo, svi dijelovi našeg tijela se spoje zajedno i nastavljaju da se mijenjaju i međusobno koordinišu. U suprotnom bi nastao haos“.
Međutim, kako tvrdi Voker, tijelo nema „stop prekidač“ za ovaj razvoj. Mi postajemo zreli sa dvadeset godina i nastavljamo da se mijenjamo. Prvi suptilni interni znaci starenja javljaju se sa 30 godina a polako postaju vidljivi sa 40.
Kod jedne od djevojčica koje je proučavao, otkrio je oštećenje na jednom od gena koji uzrokuje razvojnu inerciju.
Voker sumnja da do ovih mutacija dolazi kod regulatornih gena na drugom ženskom X hromozomu.
„Ukoliko bi uspjeli da identifikujemo taj gen mogli bismo da postanemo biološki besmrtni“, nastavlja Voker.
Međutim, on ne misli da že to dovesti do ljudi koji nikada ne umiru. Bolesti i nesreće će i dalje odnositi živote.
„Ljudi neće imati te poznije godine – i dalje će posjedovati psihičku i fizičku funkcionalnost“.
