Prenosimo vam neke od detalja te otkrivamo kada je Brena prvi put u ruke uzela mikrofon, ali i kako je dobila nadimak Brena.
– 1975. godine upisala sam gimnaziju. U tom periodu počela sam aktivno da treniram košarku. Na košarkaškom terenu je i nastao moj današnji nadimak – Brena. Nadimak mi je dao moj tadašnji košarkaški trener, Vlada Bajer. Dok sam šutirala na koš, on mi je doviknuo: ‘Hajde sad, Breno! U Bosni to je bio sinonim za lijepu djevojku. Uvijek sam voljela da se ističem, da izborim svoje mjesto pod suncem. Ma, bila sam kao šilo! Zato sam se i našla pod košem, s loptom u rukama. Tu je došao do izražaja i moj smisao za realnost. Shvatila sam da nisam dovoljno talentovana za košarku i da će uvijek biti boljih od mene, koje neću dostići. Kada me je kasnije Saša Popović pitao da li imam neki nadimak, sjetila sam se tog događaja, i tako postala – Brena. Tokom gimnazijskih dana počela sam da pjevam po igrankama. Konačno sam shvatila da je scena moj teren – prisjetila se pjevačica.
– 1979. godine dolazim na studije u Beograd. Snove o doktorskoj karijeri zamijenila sam – turizmom. Obukla sam svoj najljepši mantilić i otišla na Prirodno-matematički fakultet. Stanovala sam u Dušinoj ulici, u sobi koju sam dijelila sa cimerkom iz rodnog kraja. Brzo sam shvatila šta znači kad ujutru nema nikog da te probudi sa kafom, da ti spremi doručak, da zagrije sobu ako je hladno… Shvatila sam da treba da promijenim nešto u svom životu. Na nagovor prijateljice otputovala sam u Brčko, da čujem bend “Lira šou”. U hotelu u kojem su nastupali, bilo je prepuno. Pjevali su sve, od domaćih, pa do grčkih, španskih i italijansskih pjesama. Prišla sam momcima iz benda i predstavila se. Budući da je njima nedostajala pjevačica, jedan od momaka dao mi je mikrofon i samo kratko rekao: “Pjevaj”. Pjevala sam jednu pjesmu Tine Turner, a šef orkestra, Saša Popović, prišao mi je s riječima: “Slušaj, treba nam pjevačica…”. Doduše, isprva je bio vrlo skeptičan prema meni, štiteći njihovu tadašnju pjevačicu Spasu. Ta njegova osobina se kasnije za mene pokazala vrlo dragocjena, jer me je isto tako štitio tokom čitave karijere. U svakom slučaju, nije želio da me angažuje bez saglasnosti roditelja, iako sam bila punoljetna. Usprkos tome što moj otac nije bio oduševljen idejom da mu kćerka postane pjevačica, pristao je. Rekao je: “Dobro, idi. Znaj da su ti naša vrata uvijek otvorena. Ako ne uspiješ, vrati se. Čekamo te.
