“Imam 72 godine i udovica sam. Već godinama štedim za krstarenje na koje dugo želim otići. Nedavno je moj osmogodišnji unuk ozbiljno obolio.
Njegovo liječenje je skupo, i žele da doprinesem svojom ušteđevinom.
Rekla sam: “Žao mi je, ali neću žrtvovati svoju sreću. Stara sam i ovo bi moglo biti posljednje putovanje na koje ću otići.”
Moj sin se podrugljivo nasmijao i rekao:
“Ovo je posljednji put da ćeš ikad vidjeti svog unuka.”
Da li je moja odluka bila sebična? Zar nemam pravo malo uživati u životu s novcem koji sam godinama štedjela?”
(Izvor: Brightside / Novi.ba)
