Nakon toga, ona se preudala, i ponovo se desila ista situacija – muž se razbolio i umro.
Jadna žena se i po treći put udala, i po treći put ostala bez muža na sličan način.
Pala je u tešku depresiju, i razmišljala šta da radi s sobom. Konačno je odlučila – „Neću se više nikada udati!“
Mnogo je prosaca imala, jer je bila mlada i veoma lijepa, ali ih je ona sve redom odbijala. Kad su je neki mještani upitali, zašto bona nećeš da se udaš, kako ćeš sama kroz život, rekla im je na kraju: „Ama, ljudi, ne mogu ja sebi nikad dovoljno namaknuti, koliko ih može Bog smaknuti!“
Međutim, životni događaji su je uvjerili u suprotno. Premda se činilo da je njeno srce zatvoreno za ljubav, pred jednim proscem se ipak otvorilo. Nakon dvoumljenja, ipak je pristala na brak, strahujući od sudbine.
No, tu je ipak pronašla sreću za kojom je tragala.
Pouka: Iako je iskušenje u kojem se našla ova žena bilo veoma teško, čovjek nikad ne smije zaboraviti da će sutrašnji dan biti radosniji od onog jučer.
Svjetlo jutra dolazi nakon tame noći, nakon teške zime pomoli se blago proljeće, nakon siromaštva čovjek biva obradovan blagostanjem. Tako i srce slomljeno patnjom, razočaranjem i tugom može ponovo oživjeti blagom riječju, osmijehom i srećom.
