Prizren kao stari grad, grad – muzej veoma je poznat i popularan širom svijeta ne samo po svojim kulturno – historijskim spomenicima već i po starim zanatima.
Zlatari, kujundžije, obućri, sarači, nožari, pekari, opančari, časovničari, tokari i mnogi drugi zaštitni su znak ovog drevnog grada. No kako smo ušli u 21-vi vijek , tzv. moderno doba mnogi od tih starih zanata se polako gase.
Naša redakcija je posjetila neke zanatlije te ćemo vam u par nastavaka prirediti užitak starih-dobrih vremena kada su mnogi od tih zanatlija bili medu najbogatijim našim sugradanima.
Prva priča se odnosi na nožare ili kovače noževa.
Gvožđe kako u prošlosti tako i u sadašnjosti nalazi svoje mjesto i nove oblike izražavanja, korak po korak.
Kovanje je najstariji način obrade gvožđa. Mnogi proizvodi koji se sada prave od gvožda dobili su svojstva konfecijskog i serijskog proizvoda a izgubili dodir umjetnickog i jedinstvenog proizvoda.
Nožari spadaju u ljude ciji je posao vrlo cijenjen no u današnje vrijeme se sve manje plaća jer postoje posebne fabrike za proizvodnju noževa koji serijski izbacuju na tržište veliki broj svih vrsta noževa.
Za naš web-sajt govori jedan od poznatijih i rijetkih nožara u gradu,Šadan Ališinik ćija se radnja nalazi pokraj nekadašnjeg bioskopa “Bistrica”.
Poslušajmo i pogledajmo njegovu priču…
