Niko od nas nije imun na zaljubljivanje i svi mi imamo emocije koje se mogu probuditi u bilo kojoj životnoj dobi. Dansa ćemo pisati o tome kakve greške žene od 50 godina prave kada se zaljube.
Eh, u ljubavi ti nema ni pravila, ni logike – kreneš srcem pa kud stigneš. I nekad je to put pun osmijeha, a nekad i pokoje suze. Ali kad jednom prođeš sve oluje života, pa dođeš do tih pedesetih – onda, žena zna. Ili bi bar trebala znati. No, ipak, ima trenutaka kad i najmudrija pogriješi. Kad srce zatreperi, a razum zaćuti. Kad jedna varnica učini da žena zaboravi da je prošla pola života i da se ne mora dokazivati – nikome, a najmanje nekom prolaznom pogledu.
Kaže narod – “Zaljubila se i poludjela.” I ponekad stvarno tako izgleda. Gledamo žene koje su prošle brakove, rastanke, decu, unuke, život – kako iznenada koketiraju, cvrkuću, hihću, mijenjaju frizuru svake sedmice i oblače haljine koje su nekad bile rezervisane za maturu. I sve bi to bilo simpatično – da ne izgube sebe u tom procesu.
Jer prava šteta nije u šminki, ni u visokim potpeticama, već u tome što zaborave svoju snagu. Zaborave svoje borbe, svoju zrelost, svoju tišinu punu značenja.
Ljubav poslije pedesete nije slabija, niti manje stvarna. Naprotiv – često je dublja, jer više nema mjesta za igre. Ali upravo zato, kad se žena u tim godinama izgubi u iluziji, kad počne da glumi mladost umjesto da grli svoju sadašnjost – gubi ono najvrijednije: samu sebe.
Mnogo je žena koje nakon razvoda ili gubitka partnera biraju mir. I ne, to nije kukavičluk – to je snaga onih koje znaju živjeti same, ali ne i usamljene. Takva žena ne traži potvrdu u pogledu muškarca, već u vlastitom odrazu. Ona ne govori puno, ali sve što kaže – stoji kao stub.
Ima žena koje čim osjete mušku pažnju, izgube kompas. Počinju da se ponašaju kao neko koga ni same više ne prepoznaju. Glas postane višlji, osmijeh širi, a karakter tanji. Zaborave granice koje su godinama gradile. I onda se desi ono što ne žele – postanu neozbiljne u očima drugih, a što je gore – u svojim vlastitim očima.
A znaš kako to ide – muškarci ne cijene ono što ne zrači sigurnošću. Ni oni ozbiljni, ni oni što traže samo prolazne avanture. Kad žena postane odraz onoga što misli da on želi – onda nestaje ono zbog čega bi je stvarno zavolio.
Žena koja zna ko je – ne mora da viče da bi bila primijećena. Ona ulazi u prostoriju sa mirisom lavande i pogledom punim priče. Njene ruke možda nose bore, ali nose i toplinu. Njen glas ne mora biti mlad, ali ima dubinu koju nijedna dvadesetogodišnjakinja ne može lažirati.
Žena u pedesetima koja ostane svoja, koja nosi svoje godine kao najljepši nakit, ima moć koju nijedna haljina ne može dati. I upravo takva žena je ona koju muškarac poštuje, voli i pamti.
✔️ Uredi se zbog sebe, jer ti se sviđaš kad se pogledaš u ogledalo – ne zbog tuđih komentara.
✔️ Govori smireno, jer tvoj glas nosi iskustvo, a ne želju za odobravanjem.
✔️ Sjeti se svih borbi koje si prošla, jer su tvoje bore ordeni, ne mane.
✔️ Ne glumi mladost – ti imaš nešto što mladost nema: svoju istinu.
No, kad duša zrači, tijelo zna da podsjeti na godine. Zglobovi „cvile“, kičma se žali, koljena ne slušaju kao prije. Ali i za to postoji rješenje iz narodne mudrosti. Jer, dok ti njeguješ dušu, neka ti i tijelo bude zahvalno.
izvor danas.ba
