Nekada je sve bilo drugačije, pa i el klasiko. U proljeće 1902. godine, Španija je dobila novog kralja. U tu čast, pripremale su se svečanosti i proslave, a jedna od zabava za sirotinju bila je i tada poprilično nepoznata igra zvana fudbal.
U danima neposredno prije krunidbe organiziran je turnir nazvan “Copa de la Coronacion”, uz učešće pet ekipa, po dvije iz Madrida i Barcelone i jedne iz Baskije. Već sljedeće godine, to natjecanje postalo je Kup kralja.
Taj prvi, tada još neslužbeni Kup ima povijesni status, jer su se samo četiri dana prije Alfonsove krunidbe u polufinalu prvi put susrela dva danas najveća kluba. Na madridskom hipodromu Barcelona je pobijedila sa 2:1, što se smatralo dobrim rezultatom za madridski klub, koji je tada bio star tek nešto više od dva mjeseca. Barcelona je, s druge strane, postojala već tri godine, a te 1902. već je bila prvak Katalonije.
Zanimljivost tog prvog el klasika je da su za Barcelonu igrali uglavnom Englezi. A sve je počelo tako što je 1898. godine ugledni švicarski poslovni čovjek Hans-Maks Gamper (Max), bivši igrač Bazela, došao u Barcelonu. Promijenio je ime u Joan Gamper i odlučio osnovati nogometni klub. Preko novina je pozvao sve zainteresirane da mu se pridruže, javilo se 12 ljudi i rođena je Barcelona.
Povijest Reala još je čudnija. Nastao je iz Espanjola, a za neke je neugodna činjenica da su Espanjol pokrenuli – Katalonci! Braća Juan (Joan) i Carlos Padros Rubio (Carles) pozvala su istomišljenike i osnovala klub koji se odvojio od Espanjola, klub koji je postao Real Madrid.
