Jedan od najvećih stručnjaka za transplantaciju matičnih ćelija u Njemačkoj i Evropi je profesorka dr. Nadežda Basara, za koju zna cio svijet i priča o njenim uspjesima u liječenju teško oboljelih pacijenata.
Dr Basara je trenutno direktor interne medicine na “Malteser St. Franziskus” bolnici koja je locirana u njemačkom gradu Flensburgu. Prije 17 godina je došla u Njemačku bez znanja njemačkog jezika, ali to joj nije bila prepreka da ga nauči i u isto vrijeme napravi uspješnu karijeru, postane docent, i kao prva doktorka iz Jugoistočne Evrope koja nije rođena i školovana u Njemačkoj, postane profesor medicine, piše makedonski Večer.
Pet godina je bila na čelu transplantacionog centra Univerzitetske klinike u Lajpcigu. Zahvaljujući njoj taj centar je po rezultatima liječenja leukemija i po broju realizovanih transplantacija bio na prvom mjestu u Evropi.
Ova jaka žena crpi energiju iz ljubavi prema medicini, ljudima, radu i porodici. Za nju je najveća satisfakcija kada izliječi pacijenta i to smatra ličnim uspjehom, što joj daje novu energiju na putu uspjeha.
Među pacijentima koje je liječila dr Basara ima i veliki broj iz Srbije, Makedonije, Crne Gore, a javnost je upoznala po uspješnom liječenju teško oboljelog od aplastične anemije Željka Mitrovića, vlasnika Pink televizije, kao i poznatog voditelja RTS-a, Dejana Dekija Pantelića, koga je izliječila od tumora na krajnicima.
Pantelić se u jednom svom intervjuu prisjeća momenata sa liječenja u Njemačkoj i kada mu je bilo dosta teško stanje dr Basara ga je ohrabrila ovim riječima: “Dejane, kod mene ljudi ne umiru”. Lista poznatih ličnosti koje je dr Basara liječila se tu ne završava, jer neke poznate ličnosti ne žele da im se ime pominje u javnosti.
Prije 13 godina je transplantacijom matičnih ćelija od nesrodnog donatora izliječila mladog pacijenta iz Srbije oboljelog od najtežeg oblika akutne limfoblasne leukemije, filadelfija pozitivne i to je prvi pacijent s Balkana izliječen od te bolesti.
Povodom dana državnosti Srbije odlikovana je zlatnom medaljom, a prošle godine Crna Gora joj je dodijelila državljanstvo za zasluge u liječenju njihovih pacijenata.
Portal aura.ba prenosi dijelove intervjua sa dr Basarom, koji je izašao nedavno u makedonskom listu Večer, a kojeg je prenio telegraf.rs.
Opišite nam vaš put od doktora u Srbiji do vrhunskog hematologa i onkologa u Njemačkoj?
– Put nije bio nimalo lak. Te prelomne 1997. imala sam 39 godina, skladan brak, dvoje divne djece i supruga koji me je uvijek u životu podržavao. Sa završenom medicinom, magistraturom, doktoratom i specijalizacijom u Beogradu radila sam kao načelnik funkcionalne dijagnostike na Institutu za hematologiju Kliničkog centra Srbije. Dok je direktor bio prof. dr Rolović sve je odisalo napretkom i znanjem i značili smo sve do 1994. nešto u Evropi. Njegovim odlaskom u penziju nastao je preokret za mene saznanjem da nova direktorka nije imala viziju napretka instituta, već je mislila samo na svoje lične interese.
U dogovoru sa suprugom odbijam dva poziva iz Pariza i prihvatam poziv prof. Fauzera iz Nemačke, odlazim prvo ja, a suprug se malo kasnije pridružio sa djecom. Tamo sam, prosto rečeno, “bačena u vatru” u rad sa najtežim hematološkim bolesnicima i dodatno me postavlja za najodgovorniju osobu pred njemačkim zakonom o lijekovima u proizvodnji transplantata i kryo-konzerviranju matičnih ćelija. Vrlo brzo postajem načelnik hematologije i onkologije.
Za sve to vrijeme učim njemački jezik koji u početku nisam znala (sporazumjevala sam se na engleskom i francuskom), učim za nostrifikaciju diplome, specijaliziram internu medicinu i hematologiju i onkologiju, pišem naučne radove, kao docent sa nostrifikovanom titulom doktora nauka držim vježbe i predavanja studentima u Majncu i držim vježbe njemačkim kolegama sa posla iz dijagnostike. Na Univerzitetu u Majncu sam predložena za profesora medicine a titulu dobijam po prelasku na Univerzitetsku kliniku u Lajpcigu, gdje sam pozvana da budem glavni načelnik hematologije i onkologije. Tamo sam vodila i transplantacioni centar matičnih ćelija kao i proizvodnju transplantata matičnih ćelija i njihovo kryo-konzerviranje. Ubrzo izbijamo na prvo mjesto u Njemačkoj po broju i uspješnosti transplantiranja a mene Evropsko društvo transplantatora postavlja za glavnog inspektora transplantacionih centara po Evropi. Vidjevši moje uspjehe na svim poljima hematologije i onkologije Malteški red Njemačke me poziva za direktora interne medicine u njihovoj bolnici u Flensburgu, što sam prije četiri godine i prihvatila.
– U Njemačkoj se prije svega cijeni rad, i ako radite uspješno, bićete prihvaćeni. Međutim, da biste uspeli kao stranac u Nemačkoj, morala sam da budem uvijek duplo bolja od njih. To nije uvijek nailazilo na simpatije od strane mojih kolega, ljubomora je ljudska osobina i naravno postoji i kod Nijemaca. Prije dvije godine sam, na primjer, doživjela da je u regionalnim novinama izašao veliki članak o nedostatku ljekara u Nemačkoj, kao i zapošljavanju i problemima ljekara iz inostranstva. U okviru tog članka je objavljeno da se “priča” da ja dajem prednost pacijentima iz Srbije u odnosu na njemačke pacijente, sto je svakako “nonsens” za svakoga ko poznaje kodeks ljekarske profesije i Hipokratovu zakletvu, a naročito mene kao osobu i ljekara kome nikada nije bila bitna ni nacionalnost, ni boja kože, ni veroispovijest pacijenta.
– Put do uspjeha je samo optimalno i sveobuhvatno liječenje bolesnika sa najboljim mogućim metodama koje postoje. U Beogradu nisam mogla da se pomirim sa činjenicom da ne mogu da kod bolesnika primijenim transplantaciju od srodnog ili nesrodnog donatora, a znala sam da sa tom metodom mogu da ih izliječim. Za mene je bilo neprihvatljivo da posjedujem znanje, a da ne mogu da ga primijenim. Otišla sam u Njemačku 1997. da bih mogla da radim kompletnu i najbolju medicinu i na taj način izliječim mnogobrojne pacijente.
Šta znači brza i dobra dijagnostika za uspjeh u liječenju bolesti?
– Sve! Dobra i brza dijagnostika određuje sudbinu bolesti, da li pacijent ima šanse da bude izliječen ili ne i zbog toga je izuzetno važna. Trenutno kod svih malignih bolesti je neophodna molekularna dijagnostika koja je u Njemačkoj gotova u roku od 48 sati. Takvu efikasnost nema nijedna zemlja u Evropi, čak ni Švedska koja se smatra jednom od zemalja sa najboljom zdravstvenom zaštitom u Evropi.
Koliki je procenat izliječenih pacijenata sa malignim bolestima u vašoj bolnici?
– Za ove četiri godine, koliko vodim onkologiju, hematologiju, pneumologiju, dijabetologiju i intezivnu medicinu u bolnici Malteser St. Franziskus Flensburg procenat izlječenja malignih bolesti je 90 odsto. Taj podatak se odnosi na praćenje bolesnika dve godine poslije liječenja u bolnici jer kasnije nisu svi revnosni u kontrolama, tako da ne možemo da dalje vodimo evidenciju o njihovom zdravstvenom stanju.
Po kojim medicinskim protokolima liječite akutne leukemije, limfome i aplastične anemije i da li u lečenju matične ćelije daju dobre rezultate?
– Po najsavremenijim protokolima koji se primjenjuju u svijetu. Transplantacija matičnih ćelija i dalje je jedina metoda sa kojom mogu da se izliječe gore navedene bolesti i pored velikog broja novih lijekova koji su registrovani za neke od malignih bolesti.
Koliko ste transplantacija matičnih ćelija u vašoj uspješnoj karijeri realizovali?
– Blizu sam brojke od 1.900, ali to nije toliko bitno, već koliko sam uspješno transplantirala. Svjetski rezultat od 86 odsto preživljavljanja dvije godine posle transplantacije postigla sam u Lajpcigu, a nadmašila ga sigurno sa transplantacijama u Flensburgu, koji je trenutno 90 odsto uspešnosti za tri godine od otvaranja transplantacionog centra.
Da li je transplantacija matičnih ćelija od nesrodnog donatora revolucionarno dostignuće u medicini i kod kojih malignih oboljenja daje dobre rezultate?
– Transplantacija matičnih ćelija od nesrodnog donatora se primjenjuje u Njemačkoj preko 30 godina i činjenica da su rezultati isti kao i kod transplantacije od srodnog donatora (brat ili sestra) je veliki uspjeh, ali ne bih mogla da kažem da se radi o novom revolucionarnom dostignuću. Alogena transplantacija daje odlične rezultate kod akutnih leukemija, mijelodisplastičnih sindroma, limfoma i teških oblika anemija.
Da li su kvalitetan način života i preventiva dobar način zaštite od malignih bolesti?
– Kvalitetan način života, pod kojim se između ostalog podrazumijeva najmanje 30 minuta dnevno tjelesne aktivnosti u smislu šetnje, brzog hodanja, trčanja, uz mediteransku ishranu, puno povrća, redovnog korišćenja voća, ribe, bijelog mesa, bez pušenja i pretjeranog konzumiranja alkoholnih pića je najbolja preventiva i zaštita od malignih bolesti. Nažalost, to ipak nije dovoljno. Genetika, kao i izlaganje opasnim hemijskim materijama i zračenju igraju veoma važnu ulogu u nastajanju malignih bolesti. Zračenje osiromašenog uranijuma koji je korišćen prilikom bombardovanja Srbije 1999. godine je dokazano kao riziko faktor za nastajanje malignih bolesti.
