Moj djed Džo ima 85 godina i u braku je sa bakom već 60 godina, međutim sjećanje mu slabi i on počinje pomalo da gubi kontrolu nad svojim mislima.
Danas je tražio da ga odvedem do Valmarta (Hipermarket) jer je htio da malo izađe iz kuće i prošeta. Zahvalan sam što me je pitao jer svakako ne bi smio da vozi sam. Pomislio sam kako je korisno da i baka malo ostane kod kuće sama da se odmori i ne brine o djedi bar na nekoliko sati.
Posmatrao sam ga kako sa štapom u ruci obilazi Volmart nogu pred nogom. Nisam imao pojma šta je smjerao, jednostavno sam mislio da hoće malo da promijeni sredinu.
Ali kada sam vidio šta je sve stavio u torbu.Bile su to neke omiljene stvari moje bake, flaša njenog omiljenog soka, odabrao je njeno omiljeno grožđe, čak je stavio i malu pitu od limuna… a onda su mi se oči napunile suzama kada sam ga vidio kako probira po svježem cvijeću i uzima buket sa najviše ljubičastog cvijeća u njemu. Na putu do kuće insistirao je da se zaustavimo i kupimo baki sendvič za ručak.
Trebamo svi da naučimo iz njegovog primjera da uvijek sve što radimo treba da radimo sa lijepom namjerom.
