Definicija izraza “masterclass” kaže da je riječ o “času koji ekspert održava izuzetno talentiranoj grupi studenata”. U dvomeču polufinala Lige prvaka između Juventusa i Monaca oba puta smo gledali tipični “masterclass”. Juventus je prije sedam dana u Monacu slavio sa 2:0, sinoć u Torinu sa 2:1 i oba puta pokazao zašto su njegovi igrači “dečki sa više utakmica u nogama”, a Monacovi igrači “neki novi klinci” čije vrijeme tek dolazi.
Razlika u godinama, iskustvu, taktičkoj naobrazbi, koncentraciji, ukupnom kvalitetu bila je jasno vidljiva i sinoć, kao i prije sedam dana. Na Monacu se vidio ogroman potencijal, miris talenta se tako lako osjetio, ali se isto tako vidjelo da je Juventus mnogo jači i iskusniji bokser koji ne pokazuje emocije.
Uostalom, osmijeh Massimiliana Allegrija mogli ste vidjeti tek kad je sudija trebao zapečatiti Juventusov put u finale. Ovaj fudbalski naučnik svoje glasnice nije štedio ni pri vodstvu rezultatom 2:0 (4:0 ukupno) u prvom poluvremenu, kao ni pri vodstvu rezultatom 2:1 na ulasku u posljednjih 20 minuta meča.
Taj osmijeh bio je sve, nakon meča je odmah odjurio u tunel da bi na konferenciji za medije poručio:”Sretan sam zbog momaka, izborili su finale, ali od sutra se moramo fokusirati, jer još ništa nismo osvojili”. Titula je jedino što Allegrija zanima, tad će imati vremena za slavlje.
Monaco je u Torinu pokušao iznenaditi sa formacijom 3-5-2 s tim da je imao jasne namjere napadati preko lijeve strane gdje se tražio Mbappe, koji se sa mjesta napadača izvlačio na lijevu stranu, i njegov duel protiv Barzaglija. Svaka čast na pokušaju, na trudu i zalaganju, ali izabranici Leonarda Jardima su nakon prvih 45 minuta shvatili da Juventusova odbrana ne zna šta znači “iznenaditi”. I da Juventusov napad sa mnogo strpljenja, ali i sa maksimalnom sigurnošću zna pronaći rupu.
Juventus je sinoć igrao isto, pogotovo ako u obzir uzmemo i ranu povredu Samija Khedire koji nije igrao u prvom meču. Sinoć je u 10. minuti umjesto njega zaigrao Claudio Marchisio pa smo gledali Juve u istom ruhu kao i prije sedam dana. Formacija 3-4-3 koja je u odbrani prelazila u 4-4-2, ali koja zapravo sadrži “milion” transformacija.
Gledati Juventus kako igra bez lopte nekada tjera na prebrojavanje igrača u ekipi, jer možete steći dojam da imaju barem jednog igrača više na terenu. Nominalno, igraju sa četiri igrača u odbrani (Alex Sandro, Chiellini, Bonucci, Barzagli), ali po potrebi pridruži im se i Dani Alves, a ponekad i Mario Mandžukić na lijevom boku.
Fudbalska inteligencija svih igrača u redovima Stare dame i vrhunska koncentracija zajedno sa doktorskim planom Maxa Allegrija iznjedrili su toliko kvalitetan i fleksibilan defanzivan stroj da je njegova snaga dala podatak koji kaže da je Juve u šest utakmica nokaut faze primio samo jedan gol, onaj sinoćnji čiji je autor 18-godišnji Kylian Mbappe. Ukupno, Juventus je u 12 utakmica Lige prvaka ove sezone primio samo tri gola, a imao je niz od preko 650 minuta bez primljenog gola.
Juventus je Monacov presing sa tri igrača (Falcao, Mbappe, Bernardo Silva) obično probijao dugim loptama prema napadačima koji su spuštali loptu saigračima u veznom redu ili saigračima iz napada. Iz jedne takve situacije Juventus je stigao do stopostotne šanse nakon što je Bonucci tražio Dybalu, ovaj odbio loptu do Higuaina koji nije uspješno realizirao situaciju jedan na jedan protiv Subašića.
Najveći oslonac u gradnji napada Juventus je imao u Mariju Mandžukiću (duge lopte), Daniju Alvesu (pas u širinu i istrčavanja po desnoj strani) i Paulu Dybali (spuštanje u sredinu, kao i sloboda kretanja) koji je nerijetko mijenjao strane i ulazio u prostor između vezne i defanzivne linije Monaca te tako pravio pometnju u njihovim redovima.
Pored svih navedenih oružja, kao i onih koja nismo ovdje prikazali, Juventus je demonstrirao i sjajnu tranziciju iz odbrane u napad i to kod prvog pogotka koji je stigao nakon Monacovog neuspješnog kornera. Buffon je uhvatio loptu, proslijedio je za Alexa Sandra koji loptu prenosi na drugu polovicu, a u nastavku akcije Mandžukić je zatresao mrežu.
Juventus je, dakle, pokazao da u svom arsenalu posjeduje mnogo različitog oružja koje bi mu konačno moglo donijeti novi trofej Lige prvaka i učiniti ga tek osmim evropskim klubom sa trostrukom krunom (liga, nacionalni kup i Liga prvaka).
