Na groblju Ajvi Hil Čedarbruk u Filadelfiji nalazi se grob prekriven plišanim igračkama, a na kom piše: Američko nepoznato djete. To je trajni podsjetnik na grob djeteta koga su pronašli u kutiji, a nikada ga nisu identifikovali.
Slučaj dječaka u kutiji bio je jedan od misterioznijih slučajeva koje je istraživala policija tokom 50 godina, a i dalje stotina pitanja ostaje bez odgovora.
Mladi lovac na bizamske pacove je 1957. krenuo je u potragu za lovinom, i onda je hodajući šumom našao malu kartonsku kutiju u kojoj je bilo tijelo dječaka, golog ali zamotanog u ćebe. U strahu od policije i mogućnosti da mu zaplijene zamke, on je ignorisao kutiju i nastavio da lovi.
Nekoliko dana kasnije jedan student je vozeći se putem primjetio zeca i zaustavio se da bi provjerio da li je životinja u redu. U potrazi za zamkama tako je ubrzo pronašao kutiju sa tijelom dječaka, a nakon kratkog razmišljanja, nazvao je policiju. Oni su se nadali da će ga, s obzirom da je bila riječ o dječaku između tri i sedam godina, brzo identifikovati.
Ali kada su vidjeli tijelo, sve nade su im potonule, jer je bio prljav, mršav i neuhranjen. Kosa mu je bila sivkasta, a izgledalo je da je nedavno ošišana, dok su neki djelovi još uvjek visili. Bio je jako neuhranjen i prekriven hirurškim ožiljcima, posebno na zglobovima, preponama i bradi. Uprkos tome što je izgledao kao da je napušten, policija je uzela otiske u nadi da će otkriti ko je.
Nažalost, nisu iako je narednih godina podjeljeno preko 400.000 letaka u Pensilvaniji. Forenzičari su rekonstruirali njegovo lice, koje se našlo na posterima ali niko nije znao ništa o njemu.
Mjesto zločina pretraženo je nekoliko puta ali osim nekoliko komada odjeće, tragova koji nisu vodili nigdje, nije bilo nikakvih tragova. Do danas njegov identitet ostaje misterija kao što je bila i 1957. godine. Tokom godina pojavilo se mnogo teorija istražitelja amatera. Tako je 1960. godine, radniku medicinskog istražitelja ljekar rekao da dječak dolazi iz lokalne udomiteljske kuće. Policija je ispitala kuću i pronašla ćebad sličnu onom u kojem je dječak bio umotan kao i kolijevku koja se prodavala u kutiji u kojoj je dječak pronađen. Njegova teorija bila je da je dječak sin kćerke vlasnika udomiteljske kuće i da je njegova smrt bila slučajna. Međutim, nikada nije dokazana veza udomitelja i dječaka.
Četrdeset godina kasnije pojavila se žena, nazvana samo M, javila se sa tvrdnjom da je dječaka kupila njena majka zlostavljačica, i zlostavljala ga nekoliko godina. Tvrdila je da je dječak povratio svoju večeru zapečenog pasulja, a njena majka mu je zbog bjesa udarila glavom u zid. Tada je pokušala da ga okupa i onda je umro.
Policija je istražila ovu teoriju, jer su mu pronašli ostatke takve hrane u želucu, a prsti su mu izgledali smežurano. Te dvije informacije se nikada nisu pojavile u javnosti. Na potragu ih je podstakao i njen opis dječaka, malog sa puno kose. To se uklapalo i u teoriju da mu je kosa nedavno odrezana ali policija je ubrzo odustala od te teorije, jer nisu mogli da potvrde njenu priču.
Kasnije su pronašli da je M imala veliki broj mentalnih bolesti, dok su komšije tvrdile da nikada nisu vidjeli djete.
