Halil Sarajlić iz Srebrenika najstariji je stanovnik Tuzlanskog kantona. Ima 104 godine, a za sebe kaže da se osjeća kao da mu je 40, samo što više nema “mladalačke sigurnosti” dok se kreće i plaši se da ne padne.
Iako je rijedak slučaj da neko doživi njegove godine, Sarajlića zdravlje odlično služi. Vitalan i naučen na rad, do skoro je cijepao drva, a iako mu to, kaže, ni sada nije teško, sada ih uglavnom samo slaže.
Bez problema je ispostio i protekli ramazan. Kaže da je počeo postiti s 11 godina, a na pitanje da li mu je, s obzirom na njegove godine i vrućine ovih dana bilo malo teže nego prije, Sarajlić se skoro uvrijedio.
Uz osmijeh, objašnjava da je u svom dugom životu postio i onda kada se bavio teškim poljoprivrednim poslovima. Tada se, kaže, kao niko radovao svakoj kapi vode ili kafe koju voli popiti jednom dnevno.
“Kosio sam i radio, žeo i sve i nije mi bilo teško. A kako će mi sada biti teško, u hladu, ovakva hrana, ovakva postelja? Šta će biti teško? Bezbeli, i ako mi je teško, ne mogu reći. Nije svako jednak. Nekom je i teško”, navodi Sarajlić.
Rođen je 2. marta 1914. godine, a upisan je u matičnu knjigu 12. decembra iste godine i taj se datum navodi u njegovim dokumentima. Svijet je ugledao u Babunovićima pored Srebrenika, tačnije u zaseoku Sarajlići, kao srednje od ukupno desetero djece, od kojih danas osim njega niko nije živ.
Nije išao u školu, a život je, prisjeća se, bio veoma težak. Roditelji i djeca bili su više gladni nego siti, a bolji ručak u ovoj 12-članoj porodici teško su mogli priuštiti i za bajram.
Odrastajući u neimaštini i velikoj oskudici, Sarajlić kaže da kao dijete, razumljivo, nije imao ni bajramsku odjeću. Rijetkost je bila, navodi, da se kupi ili sašije nešto novo, a odjeća i obuća su se naslijeđivali od starije braće.
Tako je, priča, bilo kod svakog. Porodice su bile višečlane, a nije bila mala stvar, kaže, obezbijediti hranu i odjeću jednom djetetu, a kamoli za njih desetero.
Vremena su se, kaže, mijenjala, a najbolje mu je, ističe, bilo u doba “Titine Jugoslavije”, iako se tada nisu smjeli održavati vjerski skupovi. No, njemu kao vjerniku, ističe, niko nije branio da ide u džamiju, ni da obilježava muslimanske praznike. Tako Halil Sarajlić, u krugu porodice dočekuje Bajram, 207. po redu…
