Vlasnik farme Hasim Koljenović je nakon 25 godina koje je proveo na Kosovu kao ugostiteljski radnik, shvatio da se od stočarstva može živjeti i te kako dobro, i odlučio da se vrati rodnom mjestu. Nastavio je porodičnu tradiciju i prije 15 godina je uz novčanu pomoć svoje braće koji žive i rade u Dalasu – formirao farmu ovaca.
Hasim ističe da ništa od svega ovoga ne bi bilo da nije imao podršku braće iz Dalasa i svoje porodice.
– Na samom startu kada sam krenuo sa aktivnostima oko formiranja farme ovaca – da mi nije bilo podrške moje porodice i moje braće iz Dalasa, teško bi sam mogao nešto više uraditi. Sada na mojoj porodičnoj farmi imamo oko 150 ovaca, a u ljetnjem periodu fond ovaca se povećava za skoro jednu trećinu. Ovce se sorte „pešterska-sora“ koja se jagnji dva puta godišnje. Svake godine sa stadom ovaca izdižemo na planinu Bor Koljenovića, a svakog 13. jula organizujemo veliko druženje sa prijateljima i rođacima, kada se strižu ovce, priča Koljenović.
Ono što ovog vrijednog stočara posebno brine je da nema plasmana za vunu i kožu, tako da svake godine nekoliko stotina kilograma vune i kože baca jer nema kome da proda.
Isto tako, nastavlja priču Koljenović, ovdašnji stočari koji imaju više od stotinu ovaca i druge stoke imaju i te kako velikih problema kako da obezbijede čobane. Hasim kaže da niko nije zainteresovan ili neće da se bavi ovim poslom – gdje je zarada veoma solidna.
– Neće niko da radi posao čobanina u Gusinju, pa smo primorani da ih dovodimo iz susjedne Albanije. Moji čobani imaju veoma dobru platu za današnje uslove koja se kreće od 350 do 500 eura, obezbijeđenu hranu i smještaj.
Takođe, nas nekoliko uzornijih stočara na području gusinjske opštine traži da se bolje organizujemo, formiramo udruženje i tako stvorimo još bolje uslove za rad. Vjerujemo da ćemo to iduće godine uraditi. On ističe, da ih resorno Ministarstvo pomaže redovnim premijama, za razliku od lokalne uprave koja „do dana današnjega prema stočarima nije glavu okrenula“. Ostaje nam nada da će novoformirana opština Gusinje imati više razumijevanja za sve naše zahtjeve i probleme i da ćemo ih zajednički rješavati.
I pored nabrojanih problema, mliječni proizvodi sa farme ovaca porodice Koljenović, mogu se naći na mnogim trpezama u restoranima u Dalasu i drugim gradovima SAD-e, Zapadne Evrope i Skandinavije. Takođe, u toku ljeta mnogi naši ljudi koji žive i rade u inostranstvo dolaze kod moje kuće kako bi direktno iz kace za svoju volju kupili po nekoliko kilograma kajmaka i sira.
– Dobar dio mojih mliječnih proizvoda ide u kuhinju restorana „Napolis“ u Gusinju, čiji je vlasnik moj sin, pa je pored raznih specijaliteta domaće i strane kuhinje, restoran poznat i po našim mliječnim proizvodima – ističe Koljenović.
Koljenović podsjeća da je gusinjski kraj važio za mjesto sa brojnim uglednim stočarima i poljoprivrednicima, da je danas toga sve manje, ali poručuje da ovdje postoje svi uslovi za bavljenje stočarstvom i solidnu zaradu. Jer, bavljenjem porodičnim biznisom može se imati samo korist i dobra zarada, poručuje gazda sa farme ovaca u selu Koljenoviće kod Gusinja, Hasim Koljenović.
Krava majka jagnjadima
Na farmi u selu Koljenoviće kod Gusinja, u ovo doba godine uvijek u prosjeku ima po 20 do 30 jagnjadi. Zbog tog broja jagnjadi dešava se i jedna zanimljiva situacija.
-Imamo jednu kravu koja uvijek kada ovce ojagnje jagnjad, troje do šestoro jagnjadi podiže svojim mlijekom. To je zbog toga, što na farmi imamo nekoliko ovaca koje ojagnje 2-3 jagnjadi i ovce nijesu u stanju same da ih hrane. Zato nam ova krava, i te kako pomaže – kaže Koljenović.
