Nećemo se lagati, većina brakova danas funkcionira po sistemu primanje-davanje u financijskom i ljubavnom smislu, a smisao se mjeri nekim čudnim mjerilima. Vidljivo je kako je razvod jedan od učestalih oblika kojim brak završava, iako izjavljujemo “do kraja života !”
Neovisno o toj izjavi, ne možemo ponekad više gurati tu instituciju, ako nismo u njoj uspjeli doživjeti sebe i ostvariti svoje vrijednosti. Dođe dan da se ipak odlučimo na razvod, kao lakšu opciju. Nitko se ne razvodi jer mu se baš tako hoće, nego se život krene odvijati u tom smjeru, a čovjek obično ostane zatečen i nespreman. Ne planiram ući u razloge koji dovode do rastave, nego ću se samo dodirnuti nekih naših uvjerenja. Uvjerenja kojima sebi i drugima otežavamo proces rastave.
Nekako je razvod postao uobičajen i nitko se više puno ne čudi, ali je još uvijek među nama ostalo ograničavajuće uvjerenje što rastava partnera zapravo jest i koja sve daljnja moralna i etička prava ima “razvedeno ljudsko biće”
Budimo iskreni, razvedene ljude promatramo na dva načina i kažemo:
1. Super! ……dok u sebi mislimo i ja bih da imam hrabrosti.
2. Baš mi je žao! ………dok u sebi mislimo kako loš potez…strah me i same pomisli da sam u toj koži.
Koji bi bio ispravan model promatranja drugih, kao i sebe , u fazi rastave?
Po meni je to razumijevanje da su partneri odradili zajednički cilj i napuštaju zajednicu koja više nema cilj i svrhu. Niti dobro, niti loše… nego životi partnera idu dalje.
Kroz svoj rad s ljudima u fazi rastave primjećujem da se muški dio ekipe lakše s time nosi na svjesnoj razini, ali jače potiskuju nelagodu. Ženski dio ekipe se s time teže nosi i jasno izražava nelagodu. Etiketa: Razveden/a u društvu je i dalje snažna. Što je još gore za sve nas, ona je potisnuto snažna. Većina ljudi zapravo glumi da im je uredu biti razveden/a i da su neutralni kad je tuđa rastava u pitanju.
Što time želim reći? Ljudi su potisnuli da imaju negativna uvjerenja oko rastave jer je trenutno rastava hit životni događaj, čak se i slavi. Nedavno sam vidjela u slastičarnici tortu namijenjenu za slavlje razvoda. To samo znači da rastavu i sve oko nje potiskujemo. Rastava nije ni tuga ni slavlje, ona je životni događaj. Ona je situacija na koju mi reagiramo prema našim uvjerenjima i prema svjesnom znanju zašto se događa.
Obično nastojim spustiti na zemlju one kojima je rastava super, isto kao i dizati one kojima je rastava tužna. Obje kombinacije su u istoj gabuli, samo što će ovi prvi pričekati na otrežnjenje, dok se ovi drugi već otrežnjavaju.
Ako otvorite na Wikipediji biografiju Bude, naći ćete rečenicu: “Odrekavši se bogatstva i obitelji, predao se asketizmu i religioznom razmišljanju, postigao nakon sedam godina prosvjetljenje i u poznatoj „propovijedi iz Benaresa“ objavio svoj nauk.”
Prevedeno na razumljiv jezik piše da se čovjek rastao, napustio je obitelj. Bračni status: Razveden/a. Buda se prije prosvjeteljnja razveo!
Dakle, to je prva poruka i zapravo manje važna, samo je informativna. Čovjeku obično promakne ta navedena činjenica. Kad pomislimo na Budu mislimo na nešto sasvim drugo. Nekako kao da je zabranjeno i pomisliti da je on u životu radio sve što i običan čovjek radi.
Druga poruka, bitnija poruka Budinog razvoda je: Nemojte se rastavljati, ako ne znate što ćete s time činiti, zašto vam ta okolnost u životu treba. Nemojte se rastavljati, ako mislite da ćete sreću naći u nekom drugom i nemojte se nikako rastavljati ako mislite da je osoba s kojom živite loša osoba, a vi ste bolji.
Iz rečenice o Budinom životu može se zaključiti da je rastava bila sljedeći korak u njegovom životu, koji mu je omogućio željenu samoću u kojoj je mogao doživjeti sebe i ostalo što je kasnije postigao. Poruka kaže: Rastanite se onda kada sa sigurnošću znate da trebate samo drugačiju fizičku okolnost u kojoj ćete ostvarivati svoje vrijednosti. Rastanite se onda kada nemate više zajedničkih ciljeva s partnerom pa nestaje svrha ostanka u zajednici. Preciznije rečeno kada brak nije više cilj ( ili jedan od vaših ciljeva) u kojem ostvarujete svoju životnu svrhu.
Tada rastavu nećete slaviti, niti ćete zbog nje tugovati, ona će biti normalan životni događaj. Događaj prema kojem ćete ostati neutralni. Neutralni u svojoj rastavi i neutralni promatrač tuđe rastave. Tako možete biti najbolja podrška sebi i drugima u tom procesu.
