Dan kada se izjednačavaju dan i noć, mnogi narodi na prostoru Sjeverne polutke proslavljaju kao praznik Nevruz.
Nevruz je praznik novog početka, buđenja prirode, dolaska proljeća…
Nevruz je jedan od najstarijih praznika u historiji čovječanstva. Današnji ritam života nije mnogo vezan za prirodni ciklus. Zahvaljujući modernoj tehnologiji, naši životi nisu ograničeni klimatskim okolnostima i uslovima godišnjih doba. Usko povezani sa godišnjim dobima, životni uslovi i potrebe ljudi, poput proizvodnje i potrošnje, nekada su bile direktno povezane sa prirodom. 21. marta završava se zima, koje važi za hladno i teško godišnje doba, a počinje proljeće, općeprihvaćeno toplo i dobro godišnje doba. Sunčeva svjetlost će više zagrijavati Sjevernu hemisferu, što je u to vrijeme značilo proizvodnja, procvat, obilje i berićet. Ponovno oživljavanje zemlje, stabala, grana i ptica svakako je trebalo dočekati i proslaviti s prazničnim raspoloženjem.
Sa prošlošću od hiljadu godina, Nevruz se prvi put spominje u perzijskim izvorima. Nevruz je riječ perzijskog porijekla koja ima značenje “novi dan”.
Dolazak “Novog dana” slave Turci u Anadoliji i na Balkanu, Turkmeni, Tadžici, Uzbeci, Kirgizi, Karakalpaci, Kazahstanci, Tatari, Gruzijci, Perzijanci, Kurdi, Azerbejdžanci, Afganistanci i Albanci. Nevruz predstavlja dolazak proljeća, buđenje prirode i dan kada su Gok Turci, turska zajednica u Anadoliji i Centralnoj Aziji, istopili planinu od čelika i izašli iz Ergenekona. Dolaskom Turaka na Zapad, praznik je prenesen u Anadoliju i na Balkan.
Za vrijeme Seldžučke Države i Osmanskog Carstva Nevruz se obilježavao kao nacionalni praznik, gozbama i slavljem. Sultanu se predstavljala poezija o oživljavanju drveća i cvjetova i ljepoti prirode, koja je nosila ime “nevruzije”.
Nevruz je oduvijek imao oživljavajući efekat na društveni život, posredovao u očuvanju običaja i učvršćivanju tradicije. Običaji u vezi nevruza služe kao nosioci kulture. Nevruz je jedna od važnih sezonskih svečanosti koje su prilika za ispoljavanje zajedničkih emocija i misli naroda, kao i očuvanje i njegovanje kulture.
Zajednička strana svih koji slave Nevruz jeste entuzijazam, okupljanje i dijeljenje berićeta s radošću. Kada sagledamo načine obilježavanja Nevruza u turskom svijetu, možemo vidjeti osobine u vezi s drevnom kulturom, starim vjerovanjem, mitovima, legendama, tradiciji i običajima.
Praznik Nevruz ima jedinstvene ceremonije i rituale slavlja. Tog dana se pripremaju specijalna jela i okuplja na velikim soframa. Brišu se negativni tragovi zimskih mjeseci s čovjeka, želje ispisuju na cjeduljice i bacaju u tekuću vodu, očekuje san s željom za hajirli snove. Djeca obilaze komšije sakupljajući darove poput bombona i maramica, a zatim ih dijele međusobno. Beru prvo procvatalo proljetno cvijeće i uz lijepe želje kite ulazna vrata. Oblači se nova i šarena garderoba, a ljudi se prepuštaju dinamičnim muzičkim ritmovima. Dan se započinje rano, kao na dan svadbe ili na Bajram.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 2010. godine 21. mart proglasila Svjetskim danom Nevruz, a isti se ujedno nalazi i na UNESCO-ovoj Listi svjetske nematerijalne kulturne baštine.
Na taj dan na prostoru Sjeverne polutke, na geografskom području od Istočnog Turkistana do Balkana, ljudi će još jednom svjedočiti ciklusu života i prirode, ponovo uživati u okupljanju, obojenim jajima, šarenolikoj odjeći, dobronamjernim željama i prazničnim specijalitetima.
Želimo da uživate u prazničnom veselju. Čestitamo vam Nevruz, Praznik proljeća!
