Nije riječ o HR-u, ali imam jednu priču o zaposlenici iz HR-a koju nikada neću zaboraviti.
Firma u kojoj sam radio zaposlila je novu djevojku u odjelu ljudskih resursa. Bila je mlada i veoma entuzijastična. Siguran sam da joj je to vjerovatno bio prvi posao nakon fakulteta.
Otprilike sedmicu dana kasnije, vozio sam se liftom prema spratu na kojem su bile kancelarije uprave. Ona je ušla u lift sa mnom.
Nakon nekoliko spratova lift je stao i unutra je ušao stariji gospodin u polo majici i farmerkama.
Prije nego što sam stigao da ga pozdravim, ona mu je rekla:
„Prilično ležerno za radni dan, zar ne?“
Jedva sam zadržao smijeh kada joj je odgovorio:
„To je jedna od prednosti kada si vlasnik firme.“
Pocrvenjela je toliko da nisam vidio takvu boju lica još odavno.
Ipak, sve je bilo dobronamjerno i simpatično. Na kraju je ostala raditi u toj firmi još mnogo godina.
