Na mnogobrojnim izložbenim štandovima mogu se naći razni poljoprivredni proizvodi, no štandovi sa starim i tradicionalnim albanski i goranskim nošnjama privlače najviše pažnje Prizrenaca kao i mnogobrojnih turista koju trenutno u našem gradu ima puno, te među njima ima i onih koji se bave proizvodnjom i prodajom ćilima kojih je u, do prije samo 50-tak godina, imala svaka kuća na ovim balkanskim prostorima. No, u ovo savremeno i digitalno doba, reklo bi se, sobe ili hodnici današnjih kuća ili stanova se ukrašavaju sa modernim tepisima dok starih ćilima ima sve manje.
Gosti našeg web-portala su bračni par Zatriqi, Senad i Đulnaze, koji nam dolaze iz Mitrovice i čiji su ručni radovi izuzetno posjećeni te im je posao krenuo kako se samo poželjeti može na ovoj izložbi jer su im ćilimi kao i mnogi drugi ručni radovi ručni radovi izuzetno kvalitetni. Za naše čitaoce, oni između ostalog, ističu:
“Uz veliki selam vašim čitaocima možemo istaći da smo već 16 godina u ovom izuzetno zahtjevnom poslu koji iziskuje puno energije, ali i poznavanja izradnje različitih šara na ćilimu. Samim tim što imamo i mini-firmu za izradnju ćilima takođe imamo i našu NVO čiji su aktivisti i mnogobrojni volonteri, svih starosnih dobi, zajedno sa nama te žele naučiti o ovom zanimljivom poslu te se u budućnosti i sami počnu baviti njime. Ako ćemo biti iskreni i realni sa izradnjom i prodajom ćilima se može preživjeti jer samo kvalitetnom robom možete pobjediti na tržištu koje je sve snabdjevenije, kako na Kosovu, tako i u regionu. Imamo svoju radionicu u kojoj rade desetak naših radnica te za izradnju ćilima treba, kako rekoh, puno energije i puno znanja. Za jedan običan, mali ćilim treba oko 2-3 sata dnevno pa ih za dan izradimo oko 4, a dok vam za veliki ćilim treba jako puno vremena jer se njihova izradnja vremenski kreće od jednog pa do više mjeseci. Različiti su ćilimi u pitanju pa su tako razne i njihove cijene. Oni mali i malih dimenzija su od 60 eura pa najviše do 100 eura, a imamo i velike ćilime po cijeni od preko 500 eura pa i do 1000 eura koje izrađujemo pretežno za one koji žive u dijaspori jer ih to podsjeća na svoje ognjište, svoja djetinjstva i svoje stare kuće gdje su odrastali. U posljednje vrijeme upravo imamo mnogo zainteresiranih Kosovara iz dijaspore koji žele kupovati kod nas te, vjerujemo, da ćemo imati uspješnu turističku sezonu jer se radi i o izradnji ćilima na tradicionalni albanski i bošnjački način jer smo svi mi Kosovari”, kaže Senad.
Što se tiče ove izložbe u Prizrenu braćni par Zatriqi kaže:
Izuzetno smo zadovoljni jer smo počeli sa prodajom od nekoliko ćilima te vjerujemo da ćemo i danas ali i sutra imati mnogo kupaca. Potrebno je istaći da, osim ćilima, nudimo vašim sugrađanima i turistima vunene čarape, šaputke, pulovere (ženski i muški), majice koje se nose ispod košulje te je sve to od vune i vrlo kvalitetno, sa jeftinijim cijenama, gdje se zima lakše prebrodi” ističu Senad i Đulnaze Zatriqi kojima želimo puno uspjeha u daljem radu.
Potrebno je istaći da je Senadova majka Bošnjakinja, porijeklom iz Rožaja, te i ljeti nađu vremena da obiđu te krajeve te usput prodaju svoje proizvode po kojima su poznati i na balkanskim prostorima.
Ako govorimo o starim ćilimima i njihovoj izradi, posebno se mora istaći da je to posebna vrsta ćilima sa većinom orijentalnog izgleda koji predstavlja veliku i važnu kulturnu vrijednost mnogih naroda na Balkanu, a posebno Albanaca i Bošnjaka. Upravo i Albanci, kao i Bošnjaci, imaju svoje ćilime kao poseban vid primjenjene, narodne i tradicijske likovnosti. Oni su, po običaju, jarko crvene pozadine i imaju raznovrsne mustre na sebi. Ako uzmemo primjer iz BiH najpoznatiji i najpopularniji je “BEGOVSKI ĆILIM” koji se tkaje više mjeseci, najmanje četiri. Kada bi se završilo njegovo tkanje, bio bi iznešen napolje, tj. u dvorište i postavljen prema suncu. Ako kroz njega ne bi prošao niti jedan zrak sunca onda je takav ćilim i najskuplji jer je to govorilo o gustoći tkanine i njegovom kvalitetu. Uzmimo za primjer da su do prije samo 50-tak godina naše stare majke izrađivale i tkale ćilime te su mnoge tako i prehranjivale svoje porodice te je to bio jedan od vidova stare kulture i tradicije i kod pomenutih naroda, a vrlo su se i često poklanjali, a moglo bi se u tadašnje vrijeme vidjeti u skoro svakoj albanskoj i bošnjačkoj kući na Balkanu, pa i u kod drugih naroda.
Tradicija se, ipak, ne zaboravlja jer je upravo pomenuta porodica Zatriqi pravi primjer očuvanja stare tradicije izradnje i prodaje ćilima.
