Možda već uživate u ulozi tete, možda je još niste stekli. Evo što o ovoj “ljubavi prema životu” kaže Ivana Zorić, diplomirana pedagoginja.
Prva velika uloga tete započinje onog dana kada izvede sestru ili dijete iz rodilišta.
U tom se trenutku rodila ljubav za sva vremena, tako posebna i blesava. Nema ponosnijeg bića od tetke, dok u naručju drži nećaka ili rođaka.
Igrajući se s djecom, oni se spuštaju na njihovu razinu i lete s njima iz igre u utakmicu. Maleni se toliko zanesu u igri s tetom da zaborave na vrijeme. Radost i povjerenje koje djeca osjećaju s tetom uistinu su nezamjenjivi. Ova dobra vila uvijek zna sve dječje tajne u svakoj dobi i dobi. Nepovrediva je prijateljica dječjih duša! A kad dođe u goste, odmah počinju smijeh i šale, igre, šminkanje, oblačenje najljepših haljina.
Sve tete tvrde da kada se dijete rodi njihovom bratu ili sestri, osjećaju najveći ponos na svijetu. Ogroman, beskrajan. Prvo, kada se beba vrati kući, a zatim kad razgovaraju o njezinim postignućima, koja s vremenom postaju sve veća. Probijanje zuba, prvi koraci, sve ih to ispunjava ponosom, koji se za života pretvara u vjetar u leđa.
NE TRENIRAJU STROGOST
Čarolija te divne veze započinje rođenjem djeteta i traje vječno. Kad sazna da je postala teta, to je dan za slavlje i ponos se pojavljuje u srcu svake žene! I tek kad to dijete malo poraste, ponos i izražen zaštitnički instinkt postaju osnovni osjećaji koji prožimaju tetu. Uz veliku ljubav, najvažniji su velika podrška i tolerancija, koje svaka teta pokazuje u životu djece – kaže naša sugovornica.
Tete nikada ne “treniraju strogost”, ali nježnošću i nježnim riječima znaju biti autoritet. Poštuju ih iako nikada ne podižu glas. U društvu moje tetke je uvijek lijepo, jer se ona nikad ne naljuti i nikada ne naljuti svoje sestre i rođake. Tete koje nemaju svoju djecu to ponekad ne trebaju, jer im sestre ili rođaci daju osjećaj postignuća u tom pogledu.
Teta je vrijedna za odrastanje i odgoj djece, ali samo na neizravan način. To ne bi trebalo utjecati na djecu kao roditelja, već bi trebalo biti tanka veza između djece i roditelja. Zato su roditelji koji imaju sestre zaista sretni – tvrdi Ivana Zorić.
UVIJEK SU HLADNI
Budući da ne postoji roditeljska odgovornost, teta može jednostavno izraziti svoju dječju stranu u odnosu na djecu. Tetina sjećanja uglavnom su na zabavne trenutke, šale i igre. Teta smo da pustimo mašti na volju i budemo pravi zabavljač.
Kada dete poraste, pogotovo kad stigne u pubertet, tetka postaje pravi oslonac kao prijatelj koji priča o životu i daje prave savete. Deca ih doživljavaju kao kul osobe, spontane i bez ikakvog pritiska. Roditelji često zbog velike odgovornosti, ličnih srahova i brige, pritiskaju decu mnogim zahtevima i zabranama. Tako za decu starijeg uzrasta tetka postaje glavni životni savetnik. Ona dobijaju od nje važna uputstva u mnogim situacijama s kojima se suočavaju prvi put u životu, pa se ponekad prvo njoj povere jer strahuju od reakcije roditelja – objašnjava naša sagovornica.
Žene koje same nisu postale majke pogotovo su okupirane ljubavlju prema sestrićima i bratancima, ali su takođe i preosetljive na dečje komentare i reakcije. Njihova jedina želja je da budu voljene i prihvaćene kao vazan učesnik u životu mališana. Zato će i kasnije, u toku odrastanja, tetka zauzimati mesto iskrenog prijatelja, koji ih uvek razume i neizmerno voli.
Izvor: lepaisrecna.rs
