Dolazi li papa u Srbiju? To je pitanje koje se pokreće na svakih nekoliko godina, a rezultat je uvijek isti. Razlika, nakon nedavne posjete državnog sekretara Svete Stolice Beogradu, je u jasno iskazanom različitom stavu države (oličenom u izjavi šefa diplomatije) i Srpske pravoslavne crkve. Ovi drugi i dalje su pri stavu da za papinu posjetu još nije vrijeme, dok srbinajski ministar spoljnih poslova Ivica Dačić smatra da bi tako nešto bilo u državnom interesu.
“Stalno se reaktuelizuje pitanje dolaska pape, i manje više argumentacija aktera je slična, s tim što se do sada državni vrh uvijek držao pasivno i povlađivao stavu Srpske pravoslavne crkve. Sad vidimo neku vrstu razlike, ali u suštini sve to pripada jednom politički neosveštenom kontekstu života u Srbiji”, ocjenjuje profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Slobodan Sadžakov.
Posjeta kardinala Pjetra Parolina krajem prošle nedjelje bila je prva posjeta državnog sekretara Vatikana Srbiji, te su odmah počele i medijske spekulacije o tome da bi on mogao biti prethodnica poglavara Rimokatoličke crkve. U Beogradu se Parolin sastao sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem, premijerkom Anom Brnabić i ministrom spoljnih poslova Ivicom Dačićem.
Svi su mu zahvalili na tome što Vatikan nije priznao nezavisnost Kosova, sa čijim se premijerom Ramushom Haradinajem sastao u Vatikanu u maju ove godine. Ivica Dačić je u kontekstu odnosa prema Kosovu aktuelizovao i temu papine eventualne posjete Srbiji.
“Moj stav kao državnika je da bi u interesu Srbije bila posjeta pape, naročito u kontekstu nepriznavanja Kosova. Teško će u budućnosti biti nekog pape koji ima više razumijevanja za nas od ovog”, rekao je Dačić.
Slobodan Sadžakov ne vidi baš nikakvu uzročno-posljedičnu vezu između Kosova i papine posjete Srbiji.
“Izjava Ivice Dačića je problematična i nejasna, i pripada opet tom našem načinu razmišljanja da bi dolazak pape bio značajan, kako Dačić nagovještava u svom misaonom magnovenju, u kontekstu pregovora sa Kosovom. Papa nije malo dijete da se s njim može manipulisati, niti bi se on uplitao u sve to. To je dakle opet neka vrsta pokušaja instrumentalizacije od strane državne vlasti”, ocjenjuje Sadžakov.
U Sprskoj pravoslavnoj crkvi su izričiti – o dolasku pape Franje nijednu riječ nismo razmjenili sa državnim sekretarom Vatikana, kaže za list “Blic” patrijarh Irinej.
Predstavnici dviju crkava razgovarali su, kako je poslije susreta objavljeno na sajtu Srpske pravoslavne crkve, o različitim temama iz života dveju crkava, ali, kako je preneo patrijarh, papina posjeta nije pomenuta “ni sa jedne, ni sa druge strane”.
Dodao je da ostaje pri stavu koji je izneo početkom godine kada je, ocjenjujući “da nije vrijeme za dolazak pape Franje”, naveo i da je “zbog svega što se desilo u prošlosti i ogromnog broja prognanika iz Hrvatske, veliki dio naroda protiv toga”.
Tako, uz zločine nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata i stradanja u logoru Jasenovac za vrijeme Nezavisne države Hrvatske (NDH), za šta odgovornost Srpska pravoslavna crkva djelom pripisuje i Rimokatoličkoj crkvi, patrijarh Irinej dodaje i izbjegle iz ratova devedesetih. Veza ove dvije prošlosti dio je stalnog javnog diskursa.
“Njihov odgovor je uvijek – nije vrijeme. Tako je bilo i prije pet, i pre deset godina. Opet, posljednjih godina je uspostavljena neka vrsta saradnje povodom procesa kanonizacije Alojzija Stepinca i papa Franja je tu pokazao jednu priličnu tolerantnost i otvorenost, i nije želeo ništa da preseca odjednom, već je inicirao formiranje komisije i pokazao krajnje blagonaklon stav i razumijevanje u pogledu mjesta i značaja Srpske pravoslavne crkve u cijelom tom procesu”, navodi Sadžakov.
Mješovita katoličko-pravoslavna komisija formirana je na inicijativu pape Franje 2015. godine. Predstavnici crkava sastajali su se nekoliko puta sa ciljem zajedničkog razmatranja uloge Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa tokom Drugog svjetskog rata, o čijoj ličnosti i stavu prema ustaškom režimu Ante Pavelića dvije crkve imaju potpuno različite stavove. Za jedne je bio zločinac, za druge svetac.
Iako su se sastanci komisija odvijali daleko od očiju javnosti, Stepinac krajem prošle godine ipak nije kanonizovan u sveca.
“Održano je pet, šest rundi razgovora. Nemamo epilog i velika je vjerovatnoća da će se ostati na istim pozicijama i da će se, ukoliko Katolička crkva, nastavi proces kanonizacije (Stepinca), opet otvoriti čitav niz problema i tenzija, i opet će doći do zahlađenja. Ali, razgovori su organizovani, i jednoj i drugoj strani je prepušteno da iznesu svoje argumente. Tu je najznačajnija bila ta intervencija pape Franje, da se ništa ne lomi preko kolena i tu je pokazao netipičnu otvorenost za jednog vjerskog poglavara”, kaže Sadžakov.
Ovo, međutim, sudeći prema stavovima koje iznosi patrijarh Irinej, još nije dovoljno da papi poželi dobrodošlicu. Kada se god o njegovom dolasku govorilo, iz Sprske pravoslavne crkve neformalno se mogao čuti stav da bi prvo trebalo da se “ogradi i pokaje zbog zločina koji su u ime Rimokatoličke crkve u vreme NDH počinjeni nad Srbima, Jevrejima i Romima”, pa čak i da se, prema tvrdolinijaškim vladikama, pokloni jasenovačkim žrtvama.
“To nije realno. Katolička crkva ima svoje rezone funkcionisanja i svoje istine. Srpska pravoslavna crkva ima svoje istine. Mi iz naše megalomanije već decenijama predstavljamo kao da je papi ogromna želja da dođe u Srbiju i nikada se nije ni prišlo operacionalizaciji. To nije glavno pitanje Vatikana i s obzirom na broj vjernika ovdje. Mislim da to pitanje iskrsava više zbog neke medijske pompe i da je vrlo daleko od te posjete”, smatra Sadžakov.
O ovom se pitanju posljednji put javno govorilo 2015. godine, nakon posjete tadašnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića Vatikanu. Nikolić je tada pozvao papu Franju u posjetu, ali uz ogradu da o tome treba da se izjasni Srpska pravoslavna crkva. Patrijarh Irinej ogradio se riječima da poziv papi nije došao od crkve, već od države, da njegov dolazak „ne bi bio od štete”, ali da se nada da “neće doći dok ne dobije poziv i saglasnost Srpske pravoslavne crkve”.
O papinoj posjeti pričalo se i 2013. godine, kada je najavljivana mogućnost njegovog dolaska u Niš, na obilježavanje 1 700 godina Milanskog edikta. Ni od toga nije bilo ništa.
