Wisława Szymborska je rođena u Bniju 1923., a 1931. godine seli u Krakov, gdje je živjela do kraja života. U martu 1945. objavljuje svoju prvu pjesmu “Szukam słowa” (Tražim riječi) u dnevnim novinama Dziennik Polski. Studirala je polonistiku i sociologiju od 1945. do 1948. Nakon studija radila je u redakciji lista Życie Literackie (Književni život).
Svoju prvu zbirku pjesama Zato živimo (Dlatego żyjemy) objavljuje 1952., a potom slijede zbirke Pitanja sebi (Pytania zadawane sobie, 1954.), Dozivanje Jetija (Wołanie do Yeti, 1957.), So (Sol, 1962.), Stotinu radosti (Sto pociech, 1967.) i druge.
Osim Nobelove nagrade dobila je i niz drugih priznanja, među kojima se izdvajaju Goethe nagrada 1991., počasni doktor Adam Mickiewicz Univerziteta u Poznanu 1995. i Diploma počasnog člana Američke književne akademije 2001. godine.
