Prije 4 mjeseca ispred svoje zgrade vidim djevojku kako sjedi na stepeništu i plače.Pitam je šta nije u redu, prvo je samo ćutala i plakala i kako sam ja bila uporna i stajala pored nje, ona mi kaže da joj je gazdarica rekla da pokupi stvari i izađe iz stana, objasni mi da iznajmljuje sobu kod neke babe, jer nema para da joj plati za ovaj mjesec, radi kao čistačica u nekoj kafani i da joj gazda nije platio jer nema posla zbog korone.Rekoh samo ajde ne plači, neće te istjerati zamoli je da te sačeka malo i odem.
Nešto mi nije dalo mira, pogledam kroz prozor kad ona dole i dalje sedi i plače. Pogledam u novcanik imam 600 din(5e) i 50e. Plata stiže za 3,4 dana. To je sve što imam. Obujem se, siđem dole i dam joj 50e. Te radosti, sreće, grlila me, ljubila u ruke, kao da sam joj milion eura dala.Nedugo nakon toga, dobijem unapređenje, kome se nisam nadala, plata mi veća za 40%. Vjerujem da se to desilo samo zato što sam joj dala zadnje pare iz džepa bez razmišljanja. I dalje pomislim na nju i pitam se da li se snašla.
