On čuva ovce na zabačenim rumunskim poljima, svira frulu i nosi kaljače. Voli da igra fudbal, oženjen je i ima ćerku, a kontakt sa porodicom održava preko mobilnog telefona sa touch screenom i internetom. Koristi i tablet računar kako bi napravio fotografije ovaca, šume i hrane koju sam priprema u kotliću, a zatim ih objavljuje na Facebooku.
Na ovoj društvenoj mreži Gita je dosad prikupio skoro pola miliona likeova. Rumuni su se toliko zainteresovali za njega, da je odlučio da u februaru organizuje druženja sa fanovima u rodnom mjestu.
“Debeli prsluk od ovčjeg krzna, malo rakije i tablet su sve što mi treba da preživim dan”, kaže on.
Kuću napušta u zoru, kada sa svojim stadom, ovčarskim psom i natovarenim magarcem kreće put pašnjaka. Tamo se ponekad zadrži i do šest nedjelja, pa kad god može bira mjesta koja su pokrivena mobilnom mrežom kako bi mogao da se čuje sa suprugom. Spava samo par sati i to napolju, pod drvetom, bez obzira na vremenske uslove.
Za vrijeme komunizma, pastiri su u Rumuniji bili među najbogatijima.
