Kadom el-Džaburi (Kadom al-Jabouri), koji je prije deset godina kao “čovjek s čekićem” postao simbol rušenja bagdadskog režima, danas kaže da bi bilo bolje da nikada nije pokušao da sruši statuu Sadama Huseina (Saddam Hussein).
– Mrzio sam Sadama – izjavio je za “Observer” 52-godišnji vlasnik prodavnice rezervnih dijelova za motocikle.
Sjećanje na zatvor
On kaže da je pet godina maštao o tome da sruši statuu iračkog diktatora, ali da je poslije toga uslijedilo gorko razočaranje.
– Tada smo imali samo jednog diktatora, a sada ih imamo stotine – kaže El-Džaburi, izražavajući opće raspoloženje u zemlji, zaglibljenoj u političkim problemima i korupciji, gdje se i danas skoro svakodnevno događaju ubistva.
Na videosnimku iz 2003. godine vidi se kako El-Džaburi u atletskoj majici iz sve snage kovačkim čekićem udara po podnožju Sadamove statue. Danas Džaburi više ne liči na čovjeka s ovih slika, bivšeg svjetskog prvaka u dizanju tegova, koji je za vrijeme Sadamove vlasti proveo 11 godina u zatvoru Abu Graib.
Odgovarajući na pitanje zašto je bio u zatvoru, El-Džaburi jedino kaže da je njegov zločin bio djelimično političke prirode. U prošlosti je izjavio da su ga zatvorili zbog toga što se žalio zato što mu Sadamov sin Udaj nije platio za popravku motocikla.
Uprkos kajanju, dan rušenja statue duboko mu se urezao u pamćenje.
– Bio sam u radionici, sam. Bilo je oko podne. Čuo sam da su Amerikanci u predgrađu. Otišao sam po svoj kovački čekić i krenuo ka trgu Firdos. Ideja da srušim statuu već mi je bila glavi i krenuo sam da je provedem u djelo. Tajna policija je još bila na trgu, a tu su bile i Sadamove paravojne snage. Posmatrali su šta radim, ali prijatelji su me okružili da bi me zaštitili, ako budu pucali – priča on.
Amerikanci su došli 45 minuta kasnije, a komandant ga je pitao je li mu potrebna pomoć i tada su srušili statuu.
– Ja sam bio prvi. Onda nas je bilo 30, pa 300… Htio sam da se osvetim za sve što mi je režim učinio, za godine koje sam proveo u zatvoru – sjeća se El-Džaburi.
Upropastili zemlju
Zažalio je, kaže, dvije godine kasnije, za vrijeme američke okupacije, koju nije podnosio. Od tada nije promijenio mišljenje, ni poslije kraja okupacije, ni nakon predaje vlasti Iraku.
