Sa mnom u razred je išao jedan debil – doktorsko dijete, arogantan, pokvaren do srži, pravi bully u školi.
Radio je šta je htio, ismijavao “slabije”, a nastavnici su se samo smiuljili govoreći nam kako se dečko samo šali. Ni u učenju nije bio ništa bolji, dvojka mu je bila vrhunac iz prirodnih nauka (samo na testovima) dok je na usmenim naravno “briljirao”. Pričao bi viceve i na to dobivao odlične ocjene.
Nakon 4 godine patnje upisao je medicinu vjerovatno zbog svoje humane prirode. Naravno da svi znamo kako je polagao ispite u roku (starci su mu šefovi nekih klinika). Sada svi kolektivno gledamo tu njegovu sramotu – kako se novopečeni doktor hvali diplomom koju nije stekao i kako će dobiti posao koji sam ja svojim krvavim radom zaslužio. Mene bi bilo stid.
Ali ko mene pita.
Izvor: Ispovesti.com
