Regija Bliskog istoka suočava se s dvije vrste prijetnji i opasnosti. Prvo je zapadnjačka okupacija, koja ima veoma ozbiljan utjecaj na vrijeme u kojem živimo. Ta okupacija koristi slabe tačke u regiji za potpaljivanje sektaških sukoba i podstiče rasprave o podjelama i preraspodjeli resursa. Njihove planove provode terorističke grupe da bi izazvali građanske ratove i uspostavili čvršću kontrolu nad diktatorskim režimima u arapskom svijetu.
Projektanti izvana žele da muslimani nemaju nikakvog utjecaja
Nema sumnje da su sve krize u regiji, iako se čine izazvanim iznutra, ustvari instruirane izvana i dio su plana da se islamske zemlje i muslimanski narodi uklone kao faktor.
Treba imati u vidu da su ovi planovi koji se trebaju provesti tokom dvadeset i prvog vijeka, zacrtani u dvadesetom vijeku. Planovi uključuju izoliranje islama, muslimana i njihovih zemalja, te okupaciju i upravljanje nad ovim dijelom svijeta.
Nema sumnje da su sve lokalne krize i sukobi koji olakšavaju i ubrzavaju ispunjenje tog plana, inicirane i instruirane izvana.
Napadaju nas intenzivno, kao u vrijeme krstaških ratova
Okupacija Afganistana i Iraka, sirijska i jemenska kriza, planovi za podjelu Libije, tenzije između Irana i KSA, najnovija kriza u Zaljevu čija meta je Katar, ne sumnjivo su dio precizno zacrtanog plana za širenje anarhije.
Internacionalni faktori okupacije do sad su uspjeli napraviti unutrašnji razdor i podjele u pet zemalja, a još najmanje pet je na putu da postanu žrtve istog u narednim godinama. Najutjecajnije zemlje u regiji, Turska, Saudijska Arabija i Iran, su u opasnosti.
Ove krize ne mogu se sagladevati samo kroz dešavanja u posljednjim decenijama. Potrebno je sagladevati mnogo duži perod, počevši od krstaških ratova, preko okupacije Jeruzalema i rušenja Osmanlijskog carstva, do rasparčavanja regije od strane kolonijalnih sila.
Nijedna zemlja ne može se suprotstaviti izazovima koji nadolaze, bez objektivnog analiziranja ovog perioda historije. I nijedan narod ne može se ujediniti bez razumijevanja tih događaja.
Regija se gura u novi svjetski rat
Naša regija je izložena svjetskom ratu, pa iako mi nećemo sami ovaj period okarakterizirati kao svjetski rat, siguran sam da će u budućnosti historičari dvadeset i prvi vijek definirati kao period neoksrtaških nasrtaja.
U trenutnim okolnostima neprijateljima je veoma lahko da okupiraju bilo koju zemlju i otvore put uzurpatorskim planovima.
Druga opasnost su unutrašnji uzurpatori
Druga velika opasnost za regiju su unutrašnji uzurpatori koji imaju ulogu da doprinose podjelama i eskalaciji sukoba u regiji. Svako ko ima bilo kakvu ulogu u raspirivanju podjela i animoziteta među narodima regije i svako ko učestvuje u formiranju novih frontova ili pomaže zapadnjačke zavjere, je štetan faktor, neprijatelj naroda ove regije i izdajnik naše historije.
Okupacija Afganistana pod izgovorom Al-Kaide, okupacija Iraka pod izgovorom oružja za masovno uništenje, okupacija Sirije pod izgovorom ISIL-a, kao i djelovanje PKK-a protiv Turske, dio su planova izvana. Ova i mnoge druge organizacije su dio „unutrašnje okupacije“ u službi pravih sila okupacije.
Faktori vanjske okupacije najviše su fokusirani na stvaranje sukoba između Irana i arapskog sunijskog svijeta. Iran se, nesumnjivo, i najviše okoristio ovim okupatorskim težnjama izvana, jer je nastale krize usmjerio u svoju korist.
Sve sunijske zemlje su u opasnosti od građanskog rata
Arapske sunijske zemlje vrtoglavom brzinom gube centre svoje moći. Kriza s Katarom dovela je do rascjepa u arapskom svijetu koji se izvana činio ujedinjenim. Kompletno područje arapskih zemalja od Zaljeva do Mediterana, nakon predavanja Iraka i Sirije u ruke Iranu, izloženo je ozbiljnoj opasnosti.
Saudijska Arabija je trenutno opkoljena u pravom smislu riječi i u skorije vrijeme možemo očekivati veliku katastrofu u Zaljevu, koja će utjecati na cijelu regiju. Posljednja kriza, kriza s Katarom, dovela je KSA u veliki škripac. U suštini, ta kriza je dio internacionalnog projekta. Arapskom svijetu se u narednom periodu priprema velika zamka koju namjeravaju postaviti strane iza kojih stoje Muhammed Dahlan i Muhammed ibn Zajid. Ukoliko se njihova zavjera ne osujeti, sunijske zemlje očekuju brojne unutrašnje krize i sukobi, a potom i nametanje strane okupacione sile pod izgovorom borbe protiv terorizma.
Arapski svijet treba pružiti snažnu podršku Turskoj
Turska je snaga u usponu. To je zemlja koja ima najsnažniji i najpostojaniji stav prema negativnom utjecaju izvana. Tome možemo dodati i njen jasan politički diskurs koji nikako ne odgovara interesima zapadnjačkih faktora okupacije. Zato je Turska njihova meta, a glavni cilj im je da pokvare njene dobre odnose sa arapskim svijetom. Način na koji to žele ostvariti jest korištenje terorističkih organizacija poput PKK-a za destabiliziranje Turske sa sjevera Sirije. Islamski svijet, naročito arapske zemlje, trebale bi dobro naučiti lekciju od Turske.
Neke zemlje u regiji bi uskoro mogle nestati ukoliko se hitno ne poduzmu adekvatni koraci. Arapski svijet treba se ugledati na Tursku i zauzeti čvrst stav. Cijela regija mora pružiti snažan otpor i odlučno se suprotstaviti planovima okupacionih faktora.
Naša dužnost i obaveza je da formiramo snažan lokalni politički savez, da uspostavimo čvrstu međusobnu saradnju u borbi protiv destruktivnih planova zapadnjačkih faktora kojima je namjera da dodatno fragmentiraju regiju.
