Kao dijete sam se pitao, zašto se kaže “stara dobra vremena” i zašto su “dobra vremena” uglavnom “prošla” i čudio sam se tim nostalgičnim, plačno – melanholičnim žalopojkama starijih za nekim njihovim “vremenima” koja su naravno uvijek bila bolja od sadašnjih. Pitao sam se kakva li su ta vremena bila i da li su stariji baš uvijek u pravu.
Mnogo, mnogo kasnije sam shvatio da je danas sve što zapravo imamo, da prošlost živi samo u sjećanjima, a budućnost nam nije obećana.
Ipak, lijepo je sjećati se “starih dobrih vremena” koja bude topla osjećanja. I ja kao i svi ostali s vremena na vrijeme svratim tamo gdje mi je bilo toplo i mehko, gdje je srce bilo razigranije, gdje je bilo više vremena za druženja, gdje sam zabio prvi gol na zelenoj livadi između stativa od pruća, gdje su jagode mirisale na proljeće i gdje nisu padale “kisele” kiše.
