Na maglajskom području nekad je bilo je više mlinova i vodenica. Na rijeci Bosni i njenim pritokama, od Bočinje do Maglaja, nekada je bilo devet velikih mlinova i blizu 20 mlinova potočara. Nažalost, mlinovi i vodenice polako nestaju.
Realizirana ideja
Posljednja vodenica u naselju Jelovac, nedaleko od Maglaja, ipak odolijeva zubu vremena i novim tehnologijama. Složna braća Pračić Meho, Ramo, Muhamed i Sulejman, zajedno sa svojom djecom, još 90-tih godina došli su na ideju da na Pračića mliništu sagrade vodenicu.
– Na ovom potoku imaju još tri mlina, ali, nažalost, nisu u funkciji – kaže Sulejman Pračić i dodaje da potok na kojem je vodenica uvijek obiluje vodom.
Kako ističe, izgradnja vodenice tekla je s posebnom pažnjom. Brižljivo se birala građa, žrvnjevi su kupljeni u Boljaniću, a najstariji od braće Pračić, sada rahmetli Ramo napravio je kolo. Međutim, tek u prvim ratnim godinama završena je gradnja. A kolika je njena važnost, pokazalo se upravo u tim najtežim, ratnim godinama, kada su se mnogi borili za puko preživljavanje.
– Ovdje se samljelo na stotine kilograma meljava. Mljeli su se žito i pšenica, ali i grah i riža. Svašta su ljudi donosili i mljeli da bi preživjeli – ističe Sulejman i dodaje da će vodenice biti dok je Pračića i njihovih nasljednika.
Ostala zadužbina
Među onima koji čuvaju tradiciju je i Sabahudin Pračić, sin Sulejmanovog brata Mehe.
– Nama je ovo ostalo kao neka zadužbina jer je još moj djed Smajo htio graditi vodenicu. A nije loše kada znaš šta jedeš, imaš svoju pšenicu ili žito, pa dođeš ovdje da samelješ – dodaje Sabahudin.
Atrakcija u šumi
Vodenica na Pračića mliništu mogla bi postati i atrakcija, jer se nalazi u prekrasnoj šumi, gotovo u netaknutoj prirodi. Inače, bilo je u maglajskoj općini pokušaja da se neki mlinovi i vodenice sačuvaju od propadanja i zaborava, ali i usmjere u druge namjere, ali sve je ostalo samo na pokušajima.
