Kad je nedavno u Europskom parlamentu razmatran izvještaj o napretku Srbije u približavanju Europskoj uniji, zastupnik Igor Šoltes je podnio amandman u kojem se navodi kako je priznavanje genocida u Srebrenici „temeljni korak“ na putu koji stoji pred službenim Beogradom. Šoltes, slovenski europarlamentarac iz grupe Zelenih, naveo je u amandmanu da Europski parlament „žali zbog kontinuiranog poricanja genocida u Srebrenici od srpskih vlasti“ te podsjeća da je „puna suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju i Rezidualnim mehanizmom koji ga je naslijedio obvezujuća za Srbiju“. To uključuje, kako stoji u amandmanu koji je Europski parlament i prihvatio, puno prihvaćanje i primjenu presuda i odluka spomenutog međunarodnog suda.
„Moj amandman o Srebrenici je odgovor na sve one komentare u Srbiji koji nisu u skladu s konačnom presudom Međunarodnog suda pravde i koji ne poštuju međunarodno pravo“, rekao je Šoltes.
Slovenski političar je i posebni izvjestitelj Europskog parlamenta za Kosovo, ali i dobar poznavatelj prilika na Zapadnom Balkanu te je u razgovoru za Al Jazeeru govorio o europskom putu balkanskih država, svemu onome što opterećuje ta društva s posebnim osvrtom na postizbornu situaciju u Bosni i Hercegovini.
- Europski parlament je usvojio godišnja izvješća o napretku Srbije, Kosova, Makedonije, Albanije i Crne Gore. Svim je balkanskim državama poručeno – pred vama je europska perspektiva, ali postoji jedno veliko ‘ali’ koje stoji na putu u Europsku uniju. Konkretno, koje su to znatne i nepovratne reforme u ključnim područjima na koje misli Europski parlament?
– Države kandidatkinje moraju uraditi domaću zadaću prije ulaska u Europsku uniju, ali i Europska unija ima zadaću koja će pomoći njenom boljem funkcioniranju i uspješnijem proširenju. Kao što su istakli Vijeće za vanjske poslove Europske unije (EEAS) i Europska komisija, tokom pregovora je potrebno provesti cjelokupnu procjenu napretka. Presudnu važnost imaju reforme koje se odnose na poglavlja 23. i 24. (pravda, osnovne slobode, pravosuđe itd.)
- Uz uglavnom stalne primjedbe na račun Srbije, a to su nužnost provedbe reformi u pravosuđu, suzbijanje korupcije i sloboda medija, pred Srbiju je postavljeno i pitanje priznavanja genocida u Srebrenici. Europski parlament prihvatio je Vaš amandman u kojem se izražava žaljenje zbog kontinuiranog poricanja genocida u Srebrenici od vlasti u Srbiji, no koristi se formulacija ‘temeljni korak’ na putu prema EU. Očekujete li da će Srbija shvatiti to upozorenje ili će formulacija ‘temeljni korak’ u narednom izvještaju postati ‘preduvjet’?
– Uvjeti su već postavljeni na početku pregovora, a smatram da se u ovom trenutku ne mogu i neće dodavati novi. Želio bih pojasniti da „temeljni korak“ nije isto što i preduvjet. „Temeljni korak“ znači da treba uložiti napore kako bi se postiglo zajedničko razumijevanje prošlosti, koja je dio europske historije. Osim toga, poštovanje međunarodnog prava predstavlja temelj i osobinu vanjskih aktivnosti Europske unije, pa treba uzeti u obzir presude Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, koje ne smijemo zanemariti.
- Vjerujete li da bi se stvari u Srbiji preokrenule, a javnost u potpunosti suočila sa činjenicama, kada bi najviši politički dužnosnici, za početak predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijerka Ana Brnabić, priznali počinjenje genocida u Srebrenici?
– Ako se Europska unija i put ka europskim integracijama zasnivaju na vladavini prava, onda bi trebalo biti jasno da se moraju poštovati i uvažavati odluke međunarodnih sudova.
- Situaciju na Balkanu opterećuju i odnosi Srbije i Kosova, pregovori uz posredovanje Europske unije opet su u ‘slijepoj ulici’, sve je dodatno pogoršano uvođenjem pristojbi na uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Budući da ste izvjestitelj Europskog parlamenta za Kosovo i predstavu promatrate iz prvog reda, kako vidite rasplet situacije u odnosima Beograda i Prištine?
– Treba poštovati i provoditi sve sporazume koje su potpisale ove dvije strane. Nažalost, u ovom trenutku svjedoci smo njihove selektivne provedbe, koja ovisi o stranačkim političkim procesima. Morat će se što prije krenuti naprijed, putem koji će očekivano dovesti do normalizacije odnosa Srbije i Kosova.
- Je li međusobno priznanje Srbije i Kosova ključ rješenja i imaju li smisla korekcije granica, a priča se da je službeni Beograd nudio Prištinu korekciju granica u zamjenu za priznanje?
– Kao što znate, okvirni plan usuglašavanja izazvao je reakcije u cijeloj Evropi i izvan nje. Kao izabrani izvjestitelj za Kosovo, istaknuo bih odlomak iz izvještaja Europskog parlamenta o napretku Kosova: „Evidentirani su aktualna rasprava i javne izjave o mogućem prekrajanju granica Srbije i Kosova, uključujući razmjenu teritorija; naglašava se višenacionalna struktura Kosova i Srbije te se ističe da u regiji ne bi trebao postojati cilj stvaranja etnički homogenih država; podržava se dijalog uz pomoć Europske unije kao okvir za postizanje sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova; samo obostrani sporazumi se smatraju prihvatljivima s obzirom na ukupnu stabilnost u regiji i poštovanje međunarodnog prava“.
- Kosovo nedavno ponovno nije primljeno u Interpol. Je li korisnije da je postalo dio Interpola s obzirom da kriminal ne poznaje ni granice, ni korekcije granica, ni podjelu na nacije?
– Organizirani kriminal doista nadilazi državne granice. Odbijanje prijema Kosova u Interpol bilo je i ostaje velika greška. Međunarodna zajednica na taj način čini uslugu regionalnim mrežama organiziranog kriminala.
- Vjerujete li da će vlasti u Prištini ostati ustrajne u zadržavanju uvedenih pristojbi na uvoz robe ih sve dok službeni Beograd doista ne prizna kosovsku neovisnost?
– Razumijem reakciju Kosova na nekoliko nedavnih blokada, ali bih u skladu s duhom normalizacije odnosa u regiji istaknuo sumnju u ispravnost ovakvog odgovora ili pristupa. Istovremeno, reakcija Kosova je razumljiva, jer nije pošteno da se od njih stalno nešto zahtijeva, a kada druga strana tj. Europska unija treba nešto pružiti, poput odluke o liberalizaciji viznog režima, to se odgađa. Važno je jasno utvrditi da su za dobrosusjedske odnose i stabilnost u regiji izuzetno važni težnja svih strana ka normalizaciji odnosa i nastavak dijaloga Kosova i Srbije. Ovo je jedini način za pronalaženje mirnog rješenja, koje će donijeti napredak na putu poboljšanja situacije u regiji. Treba naglasiti da Europska unija, zajedno s Europskim vijećem, mora duboko razmisliti o značaju i posljedicama koje bi odgoda liberalizacije viznog režima mogla ostaviti na Kosovo. Europska unija mora održati svoje obećanje i odobriti Kosovu bezvizni režim, s obzirom na to da je Kosovo ispunilo sve neophodne kriterije za liberalizaciju viznog režima.
Visoka predstavnica EU za vanjsku i sigurnosnu politiku i potpredsjednica Europske komisije Federica Mogherini i europski povjerenik za proširenje Johannes Hahn izrazili su jasan stav o odluci Vlade Kosova o povećanju pristojib na proizvode iz Srbije i Bosne i Hercegovine za 100 posto. O tome su se jasno i glasno izjasnili i članovi Europskog parlamenta na plenarnoj sjednici održanoj u studenom. Europska unija ima jasan stav o tom pitanju, odnosno, smatra da bi nametanje stopostotnih pristojbi moglo predstavljati povredu Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini (CEFTA) i narušavanje duha Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji su potpisali Europska unija i Kosovo.
- Iako je rano prejudicirati kako će izgledati izvješće za šestu, preostalu balkansku državu za koju izvješće o napretku nije ni razmatrano jer je pri završetku izbornog procesa, odnosno formiranja vlasti. Što vidite kao prepreke na putu Bosne i Hercegovine u EU?
– Pred nama je mnoštvo pitanja. Jedno od osnovnih je složeni institucionalni okvir u Bosni i Hercegovini. Veoma visoko na dnevnom redu je i rješenje problema etnonacionalističkog principa pomoću razumijevanja važnosti Kopenhaških kriterija, odnosno, zadovoljavanja osnovnih vrijednosti, normi i načela Europske unije, kao i poštovanja odluka Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci i drugim slučajevima. Bosna i Hercegovina mora postati potpuno funkcionalna država kako bi mogla pružiti bolju perspektivu mladima, unaprijediti životni standard sa ciljem osiguravanja sigurnog i stabilnog okruženja za ulaganja i ekonomski razvoj, pravednu suradnju, efikasan rad pravosuđa i slobodu govora, medija i izražavanja te borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala. Također, potrebno je skrenuti pažnju na problem zaštite manjina, prava žena i njihovu ulogu u društvu te osigurati da se čuju i glasovi onih koji ranije nisu imali priliku iskazati svoj stav. Prije svega, Bosna i Hercegovina bi sama trebala odlučiti kakva država želi biti – država građana ili nacionalne i etničke politike.
- Iz Sarajeva se često mogu čuti pritužbe na račun susjeda, konkretno Srbije i Hrvatske, da se previše miješaju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. Može li Europski parlament, a time i Europska unija apelirati na jednu svoju članicu i jednu potencijalno buduću članicu da ne otežavaju političku situaciju u BiH? Jesu li Hrvatska i Srbija i previše uključeni, iako bi, zbog uloge u ne tako davnoj prošlosti, morali zadržati određenu distancu prema BiH?
– Nažalost, Europski parlament nije od velike pomoći kada je riječ o zaustavljanju uplitanja susjednih zemalja u unutarnje poslove Bosne i Hercegovine. Upravo suprotno, izvještaj Europskog parlamenta o Bosni i Hercegovini za 2018. godinu izrađen je pod snažnim utjecajem pojedinih zastupnika iz Hrvatske. Savez Zelenih-EFA smatra da je u ovogodišnjem izvještaju nedovoljno snažno izražen stav o slučajevima Europskog suda za ljudska prava, zbog čega smo nedavno na sjednici AFET-a glasali protiv tog izvještaja.
- Nakon nedavno provedenih izbora, službeni Zagreb je pitanje izbora Željka Komšića, kao člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, postavio i u Bruxellesu. Je li to politički korektan potez budući da su izborna pravila u BiH jasna?
– Savez Zelenih-EFA ne podržava takav pristup. Stoga smo i glasali protiv izvještaja Europskog parlamenta o Bosni i Hercegovini pred Odborom za vanjsku politiku.
- Ponekad se učini da retorika u bivšim jugoslavenskim republikama, a danas samostalnim državama, podsjeća na kraj ’80-ih i početak ’90-ih, odnosno na vrijeme uoči raspada Jugoslavije. Poznato je kamo je takva retorika odvela bivšu zajedničku državu. 13. Smatrate li da je potrebno ‘spustiti loptu na zemlju’ i što u smirivanju strasti mogu učiniti Europska unija i njezine institucije?
– Na Balkanu još snažno vlada faktor nacionalizma. Nažalost, nacionalizam je i dalje izuzetno prisutan i predstavlja moćno sredstvo za manipulaciju emocijama, što potiče sukobe i politiku mržnje. Sjećanja na prošlost i dalje su veoma bolna i svježa, a zahvaljujući tome postoji prostor za razvoj nacionalističke retorike. Stoga smatram da bi trebalo usporiti, smiriti se i početi surađivati na putu ka zajedničkom cilju, u čemu i EU može biti od velike pomoći.
