Austrijanac Norbert Hofer najavio da bi u slučaju pobjede na izborima radio na formiranju saveza koji bi bio protivteža Njemačkoj i Francuskoj.
Nakon što je kandidat desno-populističke Slobodnjačke stranke Austrije na predsjedničkim izborima u toj zemlji Norbert Hofer najavio da će, u slučaju pobjede, formirati savez koji bi ličio na Austro-Ugarsku monarhiju, politički analitičar Peter Filzmaier objašnjava da je to samo izborna taktika.
“Hofer je na državnom nivou, primjerice u Njemačkoj ili Italiji, izoliran i zato traži kontakt sa zemljama u kojim je više priznat”, navodi Filzmaier, profesor na univerzitetima u Kremsu i Grazu.
Filzmaierove navode potvrđuje politički analitičar i profesor na Centralnom evropskom Univerzitetu u Budimpešti Anton Pelinka. Kaže da predsjednik Austrije igra samo sekundarnu ulogu kada je u pitanju evropska politika zemlje. Po njemu, ne postoji mogućnost da takav savez nastane, jer Austriju u Evropskom vijeću predstavlja kancelar, a ne predsjednik.
“Hofer pokušava igrati na protivzapadnu kartu. To uključuje pozitivne komentare što se tiče politike Rusije i kontakt sa zemljama unutar Evropske unije koje se protive politici Unije, kao što su članice Višegradske grupe. To se odnosi na politike Praga, Varšave, Bratislave i Budimpešte, koji se protive evropskoj i zajedničkoj izbjegličkoj politici”, navodi Pelinka.
Protivteža Njemačkoj i Francuskoj
Hofer, kaže on, neće govoriti o tome da se upravo njegova stranka 2003. godine protivila ulasku tih zemalja u EU. On je najavio da bi u, slučaju pobjede na izborima u nedjelju, radio na formiranju saveza koji bi bio protivteža Njemačkoj i Francuskoj. Istakao je da bi se taj savez zvao “zemlje centralne i istočne Evrope”, a uključivao bi i države iz regije, kao što su Hrvatska i Srbija.
“Mi imamo, s jedne strane, velike igrače, poput Francuske, Njemačke, pa i Britance i zemlje Beneluxa, koji su vrlo jaki. Tražim saveznike za novi model, a to mogu biti Mađarska, Češka, Rumunija, Srbija, Slovenija, Hrvatska, dakle zemlje sa sličnom kulturom”, rekao je on.
Politički konsultant i profesor na Univerzitetu u Beču Thomas Hofer vjeruje, za razliku od Filzmaiera i Pelnike, da bi njegov prezimenjak mogao napraviti takvu alijansu u slučaju da postane predsjednik, ali po njegovom mišljenju, ideja za stvaranje monarhije je apsurdna.
“On djeluje strateški. Zato je i proteklih mjeseci putovao u zemlje koje su bile dio Austro-Ugarske monarhije. Jedino što je realno i moguće jeste da te zemlje uže sarađuju kada se radi o pitanjima azila”, navodi Thomas Hofer.
Filzmaier ističe da je u drugom izbornom krugu, 22. maja ove godine, Hoferov konkurent Alexander van der Bellen bio u prednosti što se tiče pitanja “ko bi bolje vodio vanjsku politiku Austrije?”, tako da Hofer sada pokušava stvoriti što više međunarodnih kontakata i dobiti podršku za svoje ideje.
Ustavni sud Austrije je u julu odlučio da se drugi krug predsjedničkih izbora mora održati ponovno, dajući Hoferu još jednu šansu da postane predsjednik te zemlje.
Saradnja, a ne nove asocijacije
Filzmeier tvrdi da, i u slučaju kada bi došlo do stvaranja nečeg sličnog, kao što je “savez zemalja centralne i istočne Evrope”, za Austriju bi politika susjedstva iz historijskih razloga ostala jako važna.
“Takve ideje nisu ništa novo. Kada bi došlo do toga, desila bi se polarizacija unutar EU-a i Austrija bi okrenula leđa Njemačkoj, zemlji koja služi kao orijentir”, kaže.
Na pitanje šta bi takav savez značio za Evropu, posebno Njemačku i Francusku, Filzmaier tvrdi da bi to zavisilo od izhoda francuskih predsjedničkih izbora 2017. godine i njemačkih parlamentarnih izbora.
“Ti izbori odučuju o tome kakve odnose će imati Njemačka i Francuska u budućnosti,a šta Austrija radi sa svojim susjedima je u usporedbi s tim nebitno.”
Pelinka kaže da Njemačka i Francuska znaju da austrijski predsjednik ne donosi odluke kada je u pitanju vanjska politika te zemlje, ali da bi situacija bila drugačija da Vlada Austrije promijeni kurs.
I politički analitičar iz Hrvatske Boško Picula smatra da Hoferovu izjavu o mogućem čvršćem političkom savezu zemalja podunevske regije treba promatrati u kontekstu ponavljanja austrijskih predsjedničkih izbora, ali i jačanja nekadašnjih utjecajnih igrača na tom širokom prostoru, od Srednje do Jugoistočne Evrope, poput Turske i Rusije.
“Taj je prostor danas podijeljen između članica EU-a i država koje to nastoje biti te njihovo integriranje, zapravo, ovisi o političkim procesima na cijelom kontinentu, a ne samo u jednom njegovu dijelu. Svakako da susjedne zemlje imaju slične interese, tradiciju odnosa i zajedničku povijest. Međutim, to je sve danas kontekstualizirano drukčijim procesima i nerijetko različitim interesima i stavovima da je predloženo povezivanje teško ostvarivo u formalnijem obliku”, smatra Picula.
EU sve što Austro-Ugarska nije
Kaže da je izbjeglička kriza pokazala da je i u 21. vijeku moguće podizati zidove i žice i prema najbližim saveznicima, tako da je za zemlje u regiji puno važnije postići zajedničke politike i pristupe nego li nove formalne i neformalne asocijacije.
“Danas je EU sve ono što bivša Austro-Ugarska nije niti mogla biti: unija suverenih država, temeljena na slobodnom ulasku i izlasku članica. No, to ne znači da suradnje poput Beneluxa u drugim dijelovima Europe nisu poželjne, s tim da takvi prijedlozi za suradnju moraju stići iz svih zainteresiranih sredina, ne samo iz jedne ili dvije.”
Zaključuje da su Njemačka i Francuska bile i ostaju stubovi evropskog povezivanja te da je teško očekivati “još jedan stub” u arhitektonici EU-a.
Hofer je 22. maja izgubio izbore od bivšeg šefa Zelenih Alexandra Van der Bellena za manje od jednog postotnog boda. Sud je saopćio da je u svojoj presudi koristio stroge standarde provedbe izbornih pravila. Hofer je nakon toga rekao da očekuje kratku i zanimljivu predizbornu kampanju.
Carska i kraljevska dvojna monarhija Austro-Ugarska (1867-1918) bila je država u Srednjoj Evropi, s vladarima iz kuće Habsburg, a glavni gradovi su bili Beč i Budimpešta.
